Blagoslovljeni koji pokazuju razumijevanje za moju šepavu nogu i drhtavu ruku.
Blagoslovljeni koji shvaćaju da se moje uho mora jako napregnuti kako bi čulo što mi žele reći.
Blagoslovljeni koji razumiju da mi je vid maglovit a misli spore.
Blagoslovljeni koji prijateljskim smješkom ustrajno sa mnom ponekad razgovaraju.
Blagoslovljeni koji nikad ne kažu: tu priču smo od tebe već danas dvaput čuli.
Blagoslovljeni koji znaju u meni probuditi sijećanja na prošla vremena.
Blagoslovljeni koji koji se brižljivo trude da me vole, paze i da me ne ostave samog.
Blagoslovljeni koji mi svojom dobrotom preostale dane na putu u vječnu domovinu olakšavaju...
Post je objavljen 13.03.2006. u 15:49 sati.