"Odakle sam došao, gdje si me našla?", pitalo dijete majku.
Upola u plaču, upola u smijehu, ona privinu čedo na grudi i odvrati:
"Ti si bio skriven u mom srcu kao želja njegova, milje moje. Ti si bio u lutkama mojih djetinjih igara, i kad bih jutrom mijesila od gline svoga Boga, ja bih tebe mijesila i razmijesila.
Stajao si na oltaru kućnog bogoslužja, i moleći se pred njim, tebi sam se molila.
Živio si u svakoj mojoj nadi i molitvi, u mom životu, u životu moje majke.
Besmrtni duh, čuvar našeg doma, vjekovima te u svom krilu ljuljao. Kad o prvom djevojaštvu moje srce poče otvarati latice, ti si zalebdio oko njih kao miris. Tvoja slatka blagost cvala je u mojim mlađahnim udovima, poput rumenila na nebu prije sunčevog uranka.
Ti najdraže prvijenče nebesko, ti blizanče jutarnjeg svjetla, otplutao si niz rijeku svjetskog života, i napokon te rijeka nanijela na moje srce.
Dok gledam tvoje lice ne mogu se čudu dočuditi jer ti koji pripadaš svima, postao si moj.
U strahu da te ne izgubim, ja te tijesno na grudi privijam.
Koja čarolija je uomčila svjetsko blago u ovim mojim vitkim rukama? "
(TAGORE)
Post je objavljen 15.03.2006. u 08:19 sati.