Stanite na negdašnje putove, raspitajte se za iskonske staze: Koji put vodi k dobru? Njime pođite i naći ćete spokoj dušama svojim!
(Jeremija 6, 16)
Zanimljivo je kako nas u životu najčešće odredi nečija 'greška' prema kojoj postajemo manje ili više otvoreni za davanja drugima. Obično se radi o 'greški' jednog od roditelja. Ljudi koji su već u godinama većeg životnog iskustva, 'izgrađeni' i 'cijeli', još uvijek u sebi znaju naći davne učahurene zamjerke kojih se nisu riješili. One su poput 'kamenčića' koji su, zaletivši se u srce, ostali u mesu same osobnosti dajući čovjeku karakteristiku po kojoj je prepoznatljiv. Mali nedostaci ljubavi još od ranih dana djetinjstva, vuku se u nama kao prazne kutije koje hoćemo nesvjesno popuniti sadržajima vlastitog samozavaravanja. O čemu je ovdje riječ?
Gledam svoju prijateljicu Darku koja leti oko ljudi u potrebi, oko onih koji su u svojim problemima izgubili kompas ili su bolesni, razočarani ili sami. Ona je tu da im pomogne. Uvijek će naći vremena za druge. Pomislila sam kako je ljubav prema bližnjima vodi i daje joj snage. Darka ima beskrajno strpljenja i razumijevanja, a njen blagi glas smiruje prisutne. Zaista je dobra… no… gdje je njoj zapravo mjesto? Trpi li njena obitelj zbog stalnih Darkinih davanja drugima i za druge? Zašto je kćer (doduše već poodrasla) stalno zove na mobitel? Zašto Darka svoje roditelje nije vidjela već nekoliko godina, a treba joj samo nekoliko sati autobusom do mjesta gdje oni žive? Meni je isto pomogla, bila mi je desna ruka kad sam morala mirovati i ležati u krevetu. Bila sam sretna da ju imam...
Sjećam se kad je neke naše muževe nosilo sebedarje bez granica.. te onoj teti, te onom starcu, te popravili, te radili, te napraviili, pomagali u crkvi u raznim humanitarnim programima. Lijepo je to, za svaku pohvalu. Kao da i nisu imali obitelji. Čudno. Znam kad je mene uhvatila takva faza i onda su doma cvilili za mnom.
'Prijeđimo na drugu obalu!' (Mk 4, 35), rekao je Isus kad se već izdavao narodu koji je tražio još većim apetitom njegove hrane. Time nam daje znak jasnog ograničenja sebedarja. Zašto? Zaista lako izgubimo pogled u centar. Što nam je prvo? Gdje nas je to Stvoritelj postavio, gdje je ta njiva gdje smo zakopali najdragocjeniji dragulj u koji smo uložili sve svoje? Kako smo zaboravili i odlutali? Kako se to dogodilo?
Što je to u našoj srži ispod kože i mesa, ispod krvi i u kostima? Što nam je dalo toliko bola da sada bježimo od sebe? Ljubav i dobrota nešto je što se stalno uči. Umjerenost je mjera koja nam svima daje prostora i u kojoj možemo disati slobodno, a da pri tom nismo pritisnuli onog koji diše do nas.
Gdje su naše promjene, ono zbog čega smo krenuli putem koji nije lak, putem istinitosti? Kako to da nakon toliko nastojanja i pročišćenja, svako malo preispitivanje vlastitih dubina predstavlja povratnu kartu u nešto što smo sami sebi zatajili? Sakrivene i zatajene patnje koje nismo razriješili sa sobom još uvijek žive u nama kao trajna dobro očuvana rezerva gnjeva i rasadište budućih grijeha. Duboko u sebi znam da bi moja osobna 'kuća duše' trebala biti čista i neopterećena kako bi izlazila prema potrebama drugih.
Svako preveliko pozitivno nastojanje prema okolini i bližnjima kao da je naša potreba za samopotvrđivanjem u dobroti. Taj vlastiti nedostatak roditeljske pažnje i pohvale zna od nas napraviti ljude koji se sami uvjeravaju u svoju vrijednost preko vlastitih dobročinstava.
Ipak, kad zaista srcem dopustimo sebi kretnju prema mjestu gdje nas netko treba, mi smo slobodni za Božju ljubav, bez mnogo razmišljanja i analize, jednostavni i dobri kako nas je Bog stvorio.
Tako je ova pohvala Šimunu ugodna jer je i istinita:
"Radio je na dobro svog naroda,
i njegovu su vlast voljeli,
i njegovu slavu, za sveg mu života...
...
Smirio je zemlju,
Te Izrael doživje veliku radost.
Svatko je sjedio pod svojom lozom i smokvom,
i nitko ga nije uznemirivao.
Nestali su svi što su ga u zemlji napadali,
i tih su dana kraljevi bili poraženi.
Pridizao je ponizne u svom narodu
i suzbijao sve bezbožnike i zlikovce..."
(1 Mak 14, 4. 11-14)
Post je objavljen 13.03.2006. u 08:58 sati.