Tisina. Snivaj tajanstveno,
mojim rukama, sjajnim od zlata;
mojim ocima, slijepim od nemira;
mojim usnama, pokidanim od rubina;
mojim mislima, vijugavim od andjeoskih krila.
Usni zrcalom zaustavljeno vrijeme na
zaboravljenim bespucima.
Slijepa sam, nijema sam i gluha sam,
otkad opijumom bogoca umirem u
vodom zablistalom pogledu na ljetno sunce starog vijeka.
*
Podne je. Pustinja je prekrivena zapaljenim zrakom.
Svoje vrele oci uperio je na vrevu robova,
nas bog Sunca.
Osjecam usahle zmarce po kozi.
Sto od Raa, koji se uvlaci pod sator i bicuje me;
sto od otopljenom zlata po mojim grudima.
Pougljenit cu na ovoj vrucini, pod zlatom cu prsnuti
kao prezrela boba.
Cak je i dah okusa otopljenog pijeska.
*
U jednom primjetnom treptaju priblizim se
zaglusnoj buci pustinje. Pijesak poput tinjajuce
svile leprsi na oblinama nepreglednih dina
i seze sve do bisernih kapljica znoja na ledjima
faraonovih placenika koji suhim zlatom
prekrivaju moju buducnost koja ce dugo,
dugo vremena svojim uzarenim ljeskanjem
odrazavati moju dusu,
Velicanstvenu.
Moja piramida.
Post je objavljen 13.03.2006. u 02:38 sati.