I onda kažu da je to trivijalna zabava lakih nota… Mislim, ti predizbori za Eurosong. Dobro, vjerojatno to u Europi većinom tako i shvaćaju, ali na ovim prostorima (divnog li izraza ako ne želite reći Balkan) je očito to mnogo više od subotnje dernjave prosječnih pjevača. Sad tu nemojmo računati uobičajenu ljubomoru i pritužbe onih čije su pjesme loše prošle i njihove već predvidljive izjave o korupciji, namještanju izbora, festivalskim kuhinjama, Huljićevim i inim klanovima… To je, ajmo reć uobičajeni folklor koji prati ta i takva zbivanja.
Ali tu kod nas u regiji (još jedan eufemizam za Balkan) je politika, kao što znamo, sveprisutna pa je čak i u takvim trivijalnostima kao što je „Dora“ ima i previše. Severina i njena štikla su polučile ozbiljnu javnu raspravu o hrvatskom glazbenom identitetu, posvećena joj je cijela ozbiljno-politička emisija „Otvoreno“, a novine danima pune stranice dubokoumnim analizama nečega što je zamišljeno da bude plitko i kako je sama Seve rekla „nije to Rat i Mir, kao što nisu ni ostale pjesme“.
Nego pustimo mi Sevu, prežvakana priča. Sad je aktualan estradno-eurovizijski skandal kod naših susjeda, a da stvar bude bolja, i Seve je tamo bila nazočna (za teoretičare zavjera je to važan podatak, ko zna jel' u Haagu bila ovih dana???).
Šta je bilo? Prema izvorima iz Srbije, drugovi iz Crne Gore su nekorektnim i navijačkim preglasavanjem drugu godinu za redom izborili da na Eurosong ide njihov boy-band, a kandidatima iz Srbije nisu dali ni jedan glas.
E, sad da bi to sve shvatili,moramo se vratiti malo u prošlost, u zadnje dane Juge i Jugovizije, pandana našoj Dori. Naime, zadnja predstavnica Jugoslavije na Eurosongu u Rimu 1991. bila je ova lepojka na slici - Bejbi Dol.
Način njenog izbora je bio vrlo sličan – pobijedila je ispred nekoliko hrvatskih predstavnika (mislim da su u igri bili Tedi Spalato ili Oliver) zahvaljujući složnom glasanju žirija iz Vojvodine, Srbije, Crne Gore i Kosova. S druge strane su bile Slovenija i Hrvatska, a Makedonci i Bosanci su se poslovično nećkali i dali po malo bodova svima i na kraju je srpska pjesma prošla za jedan bod.
Nakon te 1991. vrlo sličan scenarij preglasavanja odvijao se i na ozbiljnijoj, političkoj razini, u predsjedništvu SFRJ. Što je uslijedilo dobro znate, sa završnicom koja se dogodila nekidan smrću arhitekta takvih odnosa „bratskim“ republikama.
Očito je da je u ostacima ostataka te SFRJ obrazac odnosa među članicama zajednice ostao isti. Samo što su ovaj put Crnogorci dali Srbima „a taste of their own medicine“ što im se nikako, ali baš nikako nije svidjelo pa su prema izvođačima pjesme letjele boce, vikalo se „Lopovi, lopovi!!!!“ i nije im se dalo da izvedu ponovo svoju pjesmu, nego su na scenu izašli svi srpski izvođači zajedno. Dirljiva solidarnost. Nije lijepo biti preglasan i prevaren, jelda?
Sad vi recite da je to sve pizdarija, ali ako je zadnja Jugovizija svojim načinom glasanja bila uvid u puno lošije stvari koje su uslijedile, u svjetlu odvajanja Crne Gore nije ni ovaj incident bez vraga.
Inače, ako mislite da je Severinin tekst debilan,evo vam tekst zadnje predstavnice Jugoslavije s pjesmom „Brazil“: