Kisilo je. Bio je petak. Nakon jako dugo vremena mislilo se da ce biti kao i svi prijasnji ..naizgled obicni, (ali onim kojima se to dogada,mozda jos ne sasvim "normalni" ) ali ono sto se unutar toga dogadalo, zaista to nije bio. Slijed dogadaja bio je malo izmijenjen. Dolazak je bio nestrpljiv, videnje olaksavajuce i lijepo. Pripremanje za izlazak je bilo kobno. Jedna jako mala sitna stvar u tome je trenutku znacila previse. (Nazovimo ju mala) Slika, videna od onoga tko ju nije trebao vidjeti je taj trenutak prouzocila jako veliki ..preokret. Ali prikrivanje videnoga nije uspijelo, emocije su previse djelovale. Nije to bila ljubomora,barem nije tako ispalo. Bilo je to vise prikazivanje ljubavi na neki svoj neobican nacin. Nekakovo stanje osjecanja koje je bilo iskazano na izravan nacin. Nista od toga nije bilo ugodno. Niti najmanje. Krenulo se na staro mjesto, ali nije se dugo tamo odvijala ta neugodna situacija. Bol,povrijedenost,neshvacenost i ljutnja odvele su situaciju dalje. Prestalo je kisiti, bura je prestala puhati, postalo je mirnije, nije bilo toliko ljudi, ili je, ne znam. Ne znam, nisam sigurna zapravo, nista od toga svega nije bilo vazno, ni dali pada kisa,dali je zima, koga ima,koga nema, nista od toga nije bilo prisutno a jos manje vazno. Nije bila vazna ni bol - ona fizicka koja nije bilo taj trenutak kada ti je mozak bez ikakvog razmisljanja o posljedicama vodio noge u jednom smjeru kojime nije nikada mislio da ce proci. Naglo zaustavljanje, prisutnost osobe za koju nisi ocekivao da ce te pratiti u stopu zaustavila te i gledala nijemo, sasvim, bez rijeci. Mozda rijeci nisu bile potrebne, ali mozda isto tako nikada nemozes upoznati osobu do kraja da joj mozes procitati misli, koliko god ti to nekada uspijevalo. Suze nisu isle iz mene. Nisam ih mogla pustiti, nisam znala u cemu je problem. Htjela sam cuti tu recenicu, recenice, rijeci, bilo sto sto bi mi mozda barem priblizno objasnilo to nenadano ponasanje. I nakon duge sutnje, razilazenja pogleda, nezeljenog kontakta, doslo je do toga. Cula sam to .. Tada, tada su suze krenule. I nisam ih mogla zausataviti, iako sam se zaista trudila. Nije mi uspijevalo. Bila sam zbunjena, stvar koju sam cula bila je suprotna onome koju sam ocekivala. potrebno mu je vrijeme, vrijeme bez -cure. Ne zna. Mozda treba. Ne zna. Mozda je pogresno. Ne zna. Mozda trebamo biti prijatelji. Ne zna. Mozda treba samo otici. Ne zna. Okrecem se. Razumijem. Placem. Vraca se. Ostajemo prijatelji. Kleci predamnom. Jos, jos. Prestajem polako plakati zbog stiska njegovih ruku oko mojeg tijela. Brise mi suze. Okrecemo se oboje. Krecemo natrag. Postajemo - Samo frendovi..
Post je objavljen 12.03.2006. u 22:22 sati.