Ukratko samo... Moj san 11. ožujka je bio narušen budilicom. 7:30. Pa ko se još budi u ovo vrijeme?! Ali ovo je bila viša sila. Održavalo se natjecanje Crvenog križa. Ekipu Gimnazije, uz mene, su činili kolega Mile (Unzicher Mile), Tamara te jedna i druga Jelena. Mi smo se neka dva tjedna pripremali za to natjecanje koje se sastojalo od teorijskog i praktičnog dijela. Bilo nam je malo bed, jer je to dodatno gradivo za naučiti, ali na to smo zaboravljali kada smo zbog vježbi morali odlaziti s nastave. Ja sam uspiješno zaradila i neopravdani. Bila sam s ekipom na vježbama kod pedagoginje. Tada sam imala sat glazbene umjetnosti. Profa me upisala i umjesto razrednice napisala "pobijegla". S obzirom da smo osvojili prvo mjesto, ne mogu dočekati ponedjeljak kad ću joj dobivenu diplomu nabiti na nos. Točne rezultate pismenog dijela natjecanja ne znamo, ali su nam rekli da smo dobili najveći broj bodova na praktičnom dijelu. Na praktičnom smo imali dva slučaja. Kod prvog smo imali tri ozlijeđene osobe, a kod drugog jednu. Mile je između ostalog objašnjavao reanimaciju... E to treba doživjeti! Kad je upuhnuo u lutku, lutka je skoro eksplodirala. Komedija. E i sad smo plasirani za županijsko natjecanje koje će se održati 8. travnja u Vukovaru. Do tad knjigu moramo znati napamet. E da... Treba se zahvaliti i našoj pegi koja nam je bila mentor/ moralna podrška. Ona i prof. povijesti, ili kako bi to naš narod reko "Pega & Dudo", su s nama otišli na cugu i počastili nas. Ma svi smo mi dream team. Evo vam u prilogu fotka s pismenog dijela.
Post je objavljen 12.03.2006. u 22:08 sati.