Marketing
Vrijeme - najveći ubojica ?!?! …..kad se sjetim osnovne…..
Danas sam razmišlja o tome kako neke ljude jednostavno zaboravljam. Znam da je to s vremenom normalno ako se ne viđamo. Al jel normalno da ja jednog tipa s kojim sam išla 8 godina u razred (a to nije bilo davno, prije manje od 2 godine) gotovo ne prepoznam. On mene pozdravlja a ja gledam tko je to. Ono uopće se nisam mogla sjetiti, morala sam prvo promisliti. Jel normalno da neke prijateljice s kojima sam u osmom bila nerazdvojna i znale smo sve jedna o drugoj na ulici nekada samo pozdravim. Ako je normalno, onda stvarno ne znam šta reći osim da je vrijeme (s kojim dolazi zaborav) najveći ubojica. Ubija prijateljstva, ubija ljubavi, ubija osjećaje, ubija uspomene, ubija sjećanja. Jedino što vrijeme ne može ubiti je činjenica da smo bili jedan razred kojeg smo svi voljeli, da smo bile i uvijek ćemo biti najbolje prijateljice iz osnovne (s naglaskom iz osnovne jer samo tada , sad više ne). Sve ostalo vrijeme ubija-prijateljstva, ljubavi, osjećaje, sjećanja……I to bez imalo milosti i na bolan način. Htjeli mi to il ne. Tužno, zaista tužno. Ja se trudim da ne ubije dane i godine koje jednostavno želim zadržati u sebi zauvijek. Al ne ide mi. I to me izluđuje. Kad shvatim da se ne mogu sjetiti nečega iz te osnovne jednostavno poludim. Makar to bio i najsitniji detalj. Al ja znam da sam se to znala, a sad se ne mogu sjetiti. I onda bi se vratila u to vrijeme da sve opet proživim. Tako bi sad voljela čuti glas profesora dok me proziva na ploči iako sam prije mrzila taj glas dok izgovara moje ime. I želim vidjeti lice naše razrednice dok se dere na nas da smo opet najgori na školi. Tako bi to voljela opet vidjeti iako sam to prije mrzila i jedva čekala da završi. Tako bi voljela opet proživjeti sve trenutke i one loše, a još više one dobre. Tako bi voljela u uđem u razred i vidim nasmijana lice mojih starih prijatelja i da im mogu potrčati u zagrljaj i reći im koliko mi nedostaju.
Ne mogu više ovo pisati..........jednostavno ne mogu……previše je suza u mojim očima…..i previše je boli u mom srce……jednostavno ne mogu.
Ovaj tekst ostaje bez zaključka jer zaključka nema.
Mogu samo reći još jednom ovo- vrijeme je najveći ubojica i moj najveći neprijatelj......ubojica protiv kojeg se ne mogu boriti……
e karmen sad si i mene stvarno zatekla s ovim tekstom....znam kako ti je i ja često razmišljam o tim danima kako nam je bilo super i kako smo svi bili nerazdvojni...bili smo tako super razred...tako mi to sve nedostaje i htjela bih se vratiti u te dane...sada ovaj razred i sve ovo okruženje nije to...i voljela bi da na neki način bude barem upola onako kako je bilo u osnovnoj ali mislim da je to nemoguće jer su se stvorile grupice u razredu i to je jednostavno nemoguće.....VELIKI POZDRAV!!!!!!pusa (jelena 27.02.2006. 00:12)
a daj, Carmen nemoj bit tužna :)) ja se ne bi nikak htjela vratit u osnovnu... neeeeeeeee! (svoje ja 27.02.2006. 11:24)
a daj, Carmen nemoj bit :(... Pusa (Anja 27.02.2006. 11:25)
gle, ja san sada osmi razred i jedva cekan srednju da se svih rjesin.... al opet kad pogledan znan da ce mi svi faliti, moja ekipa, drustvo, profesori..... a sta mi mozemo? to je jednostavno neizbjezno...... (carmen {@} 27.02.2006. 14:05)
Ma nijijee tako! Gledaj, mi malo stariji sve smo to prošli i bilo je teško, al jednostavno jer je to neka vrsta nostalgije i mislimo da se moramo sjećati, bojimo se vremena koje prolazi pa tako mislimo da ćemo ga zadržati, ali nemoj tako, veseli se onome što dolazi, a ono od prije nemoj gledati sa strahom od zaborava jer ono te naučilo i izgradilo u puno pogleda za kojih nisi i nećeš biti svijesna, ali znaj da su tu i tako se veseli tom vremenu.....vrijeme je nešto najljepše što nam je moglo biti dano, znamo da je uvijek tu, bilo je i na pretek ga je još pred nama, sve je to u tebi, u tvojem biću i ne moraš se bojati zaborava. Osim toga, osnovna škola je dječja zabava, tada rastemo i ne razmišljamo još o brigama, to je negdje faza srednje i oni pravi prijatelji bit će ti iz tog razdoblja, njih ćeš zadržati, sa osnovnoškolskim ćeš se uvijek lijepo nasmijati i pozdraviti ali ne moraš misliti da je greška ako se nekaog ne sjećaš ili misliti da moraš s nekim ostati ne znam kako dobra, eto, samo zato, to ćeš imati s onim osobama uz koje ćeš se zaista vezati iz pravih razloga! (vražićek 27.02.2006. 15:29)
Slažem se s tobom... upravo mi bježi vrijeme, a ja moram čitat Romea i Juliju! Uff! Kizza! (ela 27.02.2006. 17:36)
Baš htjedoh krenuti pisati, ali ipak odlučih pročitati komentare i odlučih se složiti s "vražićkom" jer imam isto mišljenje... (wacky_thief 28.02.2006. 07:57)
jebiga tako je to....ja sad jedva cekam da odem u srednju al znam da ce mi kasnije biti zao.....ipak mi je i tu u osnovnjaku se dogodilo puno lijepih stvari.....no zivot ide i ne pita da li boli ili ne......pozz&kissach (*AnGeL* 28.02.2006. 14:07)
Ova igra je počela u vrijeme 1913. godine. Donosi sreći ili nesreću, ovisi o tebi! Ostavi je kao komentar nekoj curi od 10-19 godina. Ako zaustavi igru imat će nesretan slučaj. Jedna je cura imala 16 godina kad je zaustavila ovu igru i danas se sa svojih 45 godina još nije udala! Prepiši ovo i popija zatim čašu vode te zamisli 3 frajera koji ti se sviđaju. U roku od 45 dana neki će ti od njih izjaviti ljubav! Ovo nesmiš ostavit kao komentar ni jednom dečku! P. S. Što se mene tiče-stvarno ovo djeluje! (ela 28.02.2006. 19:42)
e karmen moja, vrijeme prolazi i ti to ne mozes sprijecit... svatko od nas osjeca nostalgiju za nekim prekrasnim trenucima iz proslosti, ali to je nepovratno i razmisljanje o tom je besmisleno...sjecanja ti ostaju, najcesce ona lijepa zato uzivaj u njima, u sjecanjima na drage prijateljice, prve ljubavi i iritatne glasove profesora...i opusti se i uzivaj u ovom trenutku i nasem prelijepom prijateljstvu i ne zaboravi da smo mi tu za tebe...uvijek!! keep smiling... pusa (anna 28.02.2006. 21:23)
ne volim kad je netko tužan i kad nekog boli zbog onog što ja napišem..onda sam ja još više u bedu.. (..:::Jo:::.. 01.03.2006. 02:14)
ne volim kad je netko tužan i kad nekog boli zbog onog što ja napišem..onda sam ja još više u bedu..ovo sam poslala od sestrične i zaboravila promjenit nadimak...javi se na moj blog... (Girl_without_smile 01.03.2006. 02:18)
pri put sam ovdje...al curo,imaš dobra razmišljanja,svaka čast (simonkica 01.03.2006. 20:46)
Carmen, Carmen, brzo novi post... :)) (Anja 02.03.2006. 12:27)
hm... ja san još u osnovnoj al nadan se da neću zaboraviti ove prijatelje... aj svrati iman novi post...ciao (Josipa 02.03.2006. 16:59)
Malo si me bacila u depru.. nisam već neko vrijeme razmišljala o osnovnoj... u prvom razredu srednje su mi oni bili svakodnevno u mislima... sve je prolazno, koliko god to bilo teško priznat.. =( kissam te (zzzexy.. =) 02.03.2006. 22:30)
Post je objavljen 26.02.2006. u 21:36 sati.