Tek dvije tri rijeci izrekli smo bili
Slucajno u vrevi sebicnoga svijeta,
I gle, kakav zar vec cutim u svakoj mi zili!
Zasto mi se um tebi toliko preda?
Vani vec svice, dan stize vec sumno,
A ja jos bdim, sve vise mir svoj gubim,
Bacam se u vatri i sapcem bezumno:
"O kako si draga, koliko te ljubim!"
Kiril Hristov
Post je objavljen 13.03.2006. u 23:38 sati.