Miloševićev sudac Jamajčanin Patrick Lipton Robinson
Sudije su u obzir uzele i da je "optuženi u završnoj fazi veoma dugog sudjenja, na kojem su mu na teret stavljeni veoma teški zločini" i da se "ako bude proglašen krivim, suočava sa mogućnošću doživotne zatvorske kazne". "U tim okolnostima, bez obzira na garancije Ruske Federacije i lična obećanja optuženog, sudsko vijeće smatra da nije ispunjen prvi uslov za privremeno oslobadjanje - da postoji izvjesnost da će se optuženi, ako bude pušten, vratiti na nastavak suđenja", naznačile su sudije.
Na početku jutrošnjeg zasjedanja, Milošević je zatražio riječ i kazao: "Ja sam upravo dobio odluku da mi odbijate lečenje u Moskvi. Smatram tu odluku krajnje nepravednom.".
Sudija Patrick Robinson je prekinuo Miloševića, rekavši da to dalje ne želi slušati i da optuženi nastavi ispitivanje svjedoka odbrane Jamesa Biseta.
Milošević je odgovorio: "Dobro, ali zahtevam da žalbeno veće razmotri vašu odluku."
Gledao sam ovu scenu više puta. Milošević je dodao kako mu tutnji u glavi. Jamajčanin nije imao milosti. Učinilo mi se da prvi put na krvnikovom licu vidim sasvim ljudske znakove: tugu, razočarenje, bol. Robinsonovcut kao da je sasjekao u korijenu sav Miloševićev sarkazam. Kao da mu je ubio volju za životom.
Balkanski krvnik je izgleda shvatio da je i on samo čovjek. Da mu je manevar s liječenjem u Rusiji uspio, bilo bi hrane za njegovu zloću. Ovako... Bez obzira koliko inteligentan, Milošević balkanski mozak se vjerojatno nije mogao pomiriti s činjenicom da mu je životnu molbu odbio crnac. Sjećam se kontakata s bivšim pobunjenicima iz tzv Krajine 1994. u zapadnoj Slavoniji. Miloševićevci su o pojedinim jedinicama Unprofora govorili ovako: Mogli smo lijepo živjeti, a ne da sada mire ovi crni majmuni.
Sud je ispravno procijenio da bi se Milošević u Rusiji nastavio rugati pravdi i nije mu udovoljio. Sudbina Miloševićevih roditelja, pretpostavljam, hranila je njegovo uvjerenje da je jači od smrti. Jer ako je sposoban raseliti milijune i pobiti stotine tisuća ljudi, on ne samo da nije slabić kao ti nesretnici, već on nije ni čovjek. Sudac Robinson je Miloševića "spustio na zemlju". I bez obzira što kad vrtim tu scenu u glavi, počinjem suosjećati s balkanskim krvnikom, jer sam ga u tom trenu doživio kao čovjeka, da sam bio na Jamajčaninovu mjestu postupio bih isto.
Balkanski krvnik je kažnjen najstrože moguće.
Uvjeren sam da se zdravlje dr. Franje Tuđmana izrazito pogoršalo kada su Amerikanci 1999. bombardirali Slobodana Miloševića. Tuđman je bio slabije volje. U transkriptu razgovora Franje Tuđmana i Vanje Špiljka iz 1998. nalazi se dokaz fascinacije Prvog hrvatskog predsjednika Spskim voždom. Otpočeo je rat na Kosovu. Tuđman se čak nudio za mirovnog posrednika planom o podjeli Kosova. Vanja Špiljak je išao u Beograd i uvjeravao Tuđmana kako se poznaje s Miloševićem, pa da će ga i susresti.
- Pozdravi ga. Pred velikim je iskušenjem, ali ima sreću da ga podržava čitav srpski narod, rekao je Franjo Tuđman.
Tuđman je bio uvjeren da ga ne podržava sav hrvatski narod. Čak je vjerovao da su 20 posto Hrvata protivnici hrvatske države. Sve dok je mislio da Amerikanci u Miloševiću vide "glavni čimbenik sigurnosti na jugoistoku Europe" vjerovao je da će on s tih 20 posto neprijatelja, iliti "stoke sitnog zuba", nekako izići na kraj. Nitko se u svijetu nije ozbiljno osvrnuo na Tuđmanov prijedlog da posreduje u kosovskoj krizi. Srbija je bombardirana. Regionalni igračiMilošević i Tuđman odigrali su svoje uloge. Franjo Tuđman bio je duboko razočaran. Nije dočekao vijest, koju je 2000-e potvrdila Carla Del Ponte, da je i protiv njega pripremana Haaška optužnica.