Danas me Nasljednik rasplakao...
Cijelo popodne s njim radim tri-četiri blesave formule.. a on bleji..
Pokušavam mu objasniti, pokušavam s njim raditi zadatke iz fizike - varijacije na temu... pokušavam mu olakšati, ali ne.. on to hoće na svoj način. Sve bi bilo u redu da to on zna, pa da rezultati budu točni... da ne velim da su mu i ocjene ok. pa se ja ne bih trebala s njim zajebavati..
Na kraju sam pukla.
Lijepo je reći da ga ostavim da sam shvati da krivo radi. To sam učinila (doduše na Guzdin nagovor) prije mjesec dana. Onda se radilo o jednoj - dvije jedinice. Sad su se umnožile...
I najgore od svega nije da on ne zna ili ne želi učiti, nego je to njegov pubertetski stav - "ja frajer znam bolje od učiteljice, a ona me ne razumije / ne voli".
I šta sad?? Mislim da ga u njegovoj trinaestoj ne mogu ostaviti da padne razred, ili da prođe s nekim jadnim ocjenama.
Sad je stvar samo tko će imati jače živce - ja ili on?
Glasajte!
Post je objavljen 12.03.2006. u 19:31 sati.