Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/knjiz

Marketing

Jos jednom o bratu mi i njegovoj knjizevnoj karijeri

Nazalost ogranicen sam vrlo jer o ona dva knjizuljka vlastitog brata ipak moram sutjeti. a tako bi rado raspalio iz svih oruzja, pa da vam bude jasno gdje je korijen mojih frustracija. na to vam posebno skrecem paznju jer vidim u komentarima na prethodni post da me svi nesto tjese sto me odbio miroslav micanovic, to jest vidim da opet moram dodatno pojasnjavati. ne jebe mene vise to sto su me odbili u quorumu, to sam davno razrijesio, kazem nisam ni imao nekih ocekivanja, nego to sto objavljuju takve likove kao sto je moj buraz. znaci tekstove koje pisu ljudi koji vjeruju da je to sto naseru na papir knjizevnost, a u stvarnosti proizvode samo neke plitke tvorevine, naprosto zapise, koji od knjizevnosti preuzimaju samo formu, fiktivni svijet ili naraciju. to su recimo razne dosjetke koje na blogu ostavljaju likovi kao sto je creativa. ali sto se dogadja. objavis im par stvari u casopisima, objavis im par stvari u knjizi, i onda se ovi ustolice u neka knjizevna imena, i onda im janja pogacnik ili strahimir primorac napisu neku nit smrdi nit mirisi kritiku, i pogled definitivno postaje zamucen. svi potom misle da je doticni pisac, i on se sam pocne tako potpisivati, a to sto radi pocne se razmatrati kao knjizevnost, i ode sve u propast. i onda dodje neki lik kao sto sam ja pa mlad i zelen popusi cijelu pricu, i krene s vjerom sve to pratiti misleci da su to onakve knjige kakve zeli citati. i cita sve redom i sve redom dozivljava razocaranja. a ne dao ti bog da potaknut cijelom medijskom kampanjom ides citati kandidate za nagradu jutarnjeg ili ne znam cega, razocaranje je dvostruko, jer su ocekivanja dvostruka. jedino sto je ove godine valjalo bili su feric i stanko andric, ali da ste pratili cijelu pricu, mislili biste da ima barem jos pet sest takvih romana kao sto su njihovi. ali nema. a dok to shvatite, prodju tjedni frustriranog citanja. citao sam sve, procitao sam i zajecove ljudozdere koji su mi toliko u banani da mi se ni ne da pisati o njima. dovoljno je za tu knjigu reci ono sto i za romana simica, forma perfektna a sadrzaj u kurcu. tako nekako stvari stoje i s mojim burazom, s tim da ni izdaleka nema umijece pisanja dobrih recenica kao zajec ili simic. ali da mu slusate prijatelje mislili biste evo novog salingera, a ono kurac, supljara, moze jedino kandidirati za neku knjizevnu zlatnu malinu. ali moj brat sebe naziva piscem a i drugi ga isto tako percipiraju. i sad u cemu je moja frustracija oko njega kao i svih ovih drugih bezveznjaka. nisu pisci kategorizirani kao hoteli pa da jedan ima dvije a drugi pet zvjezdica, svi su oni samo pisci i ne mozete se ni po cemu orijentirati, najmanje po nagradama. moja je frustracija u tome dakle da zelim sobu sa jacuzzijem i debelim mekim tepihom a u 99 posto slucajeva se uvalim u neku rupendaru s pocijepanim zavjesama i flekama plijesni na plafonu. tko je krivac. ima ih vise, ovisi od slucaja do slucaja. sto se tice price o burazu mi, u pocetku bijase micanovic i tama nad bezdanom. i tu je kraj svake rasprave. je li sad jasno, prijatelju.

Post je objavljen 12.03.2006. u 18:59 sati.