Sjeverni i južni pol. Crno i bijelo. Dobro i zlo. Jing i jang. Alfa i omega. Raj i pakao.
Koje god dvije krajnosti uzeli, dobro bi opisali mene. Ja jesam dvije krajnosti. Nema sivog područja. Volim ili ne volim. Nema sredine. Nema nedorečenosti, nema neodlučnosti. Zna se. Idem ili u krajnost dobro ili u krajnost loše. Tako živim svoj život, tako volim, tako radim, tako uživam, tako patim.
Na isti način sam uživala u Kopenhagenu. Obišla sam kulturološke spomenike, obišla sam i noćne barove. Pogledala sam izložbu Rembrandta i pogledala sam izložbu erotskog muzeja. I tu se zaustavljam.
U Državnom muzeju za umjetnost slike su neopisive čak i za mene laika. Biti u prostoru zajedno sa svom silinom osjećaja koje su na platno pretočili Lippi, Gijsbrechts, Rubens, Bendz, Matisse, Jorn, Kirkebi, Rembrandt..... mnogi, mnogi, mnogi drugi umjetnici cijeloga svijeta i svih razdoblja je nešto neopisivo. Sada mogu shvatiti ljude koji sjede na sredini prostora muzeja i promatraju slike. Ma ne promatraju slike, osjećaju slike. Osjećaju baš ono što je slikar htio da se osjeti. Osjetila sam to i sama. Jedna slika me je toliko zaokupila da sam sjedila i sjedila i sjedila i vidjela sebe na toj slici. Simbolika ili ne, sudbina ili ne, slika je jednostavno zvala moje ime. To je slika Jensa Ferdinanda Willumsena „A Mountain Climber“ iz 1912. godine.
Slika je simbol moderne emancipirane žene s početka 20. stoljeća koja stoji uspravno i čarobno, u svom sjaju, unatoč usponu po planini. Nije usamljena. Vrlo je samopouzdana. Nije stisnuta u korzetu, već je opuštena dok promatra pejzaš ispred sebe. Žena na slici nije netko tko se divi prirodi oko sebe, ona je žena koja s prirodom dijeli dostojanstvo.
Vjerujem da nakon ovog opisa slike možete zamisliti zašto me oduševila i zašto sam tu zastala i osjećala sliku. Osjećala sam sebe u neku ruku. I bila ponosna što sam žena. Samopouzdanje mi je poraslo i ozarilo mi lice. To se ne može opisati.
S druge strane, posjetila sam erotski muzej. Vi ga možete posjetiti ovdje. I kao što kažu „jedan posjet ovom muzeju prosvjetlit će vaš odnos prema konceptu erotizma i pornografije zauvijek.“ Bogme jeste :)
Erotika i pornografija u cijelome svom svjetlu i tami. Prikazano je sve realno. Fotografije, statue, lutke... prikazuju povijest i realnost ljudskog duha. Ljudske prirode. Baš onakva kakva je. I kakva god da je, ovdje je prikazana kao umjetnost posebne vrste.
Dobro promotrite ovu glavu ;)
Nevjerovatne sam sreće što sam mogla obići ove dvije vrste umjetnosti. Jedno je svima poznato kao umjetnost, pred drugom neki zatvaraju oči. Nema potrebe. Obje su umjetnosti, samo svaka ide u svoju krajnost.
Post je objavljen 12.03.2006. u 16:52 sati.