Jutros sam se probudila sva uznemirena. Jučer kao da uopće nisam osjetila bebino micanje, pa ni noćas, a opčenito sam se skroz dobro osjećala i još bolje spavala.
Ali bilo mi je zabrinjavajuće neobično kad me nije lupao iako sam se okrenula u položaj u kojem mi inače ne da spavati.
I onda se dodatno krenem strašiti lošim sestričninim iskustvom koje se dogodilo prije nekoliko godina, pa sam negdje oko 10 jednostavno pukla i raspalaka se. I time sam "sredila" i mužića na koji sam prenjela svoj strah,nemir i paniku.
Pa me nagovorio da nazovem frendicu koja je nedavno rodila i koja me utješila da je tako pod kraj i ona mislila da se beba ne miče dovoljno ili da ga nije osjetila cijeli dan.
Uf. Valjda je i bebici pun kufer roštanja po kući, jer stalno se nešto lupa, buši , a Bauhaus nam je gotovo svakodnevna štacija, ko običan dučan za kruh i mlijeko.
Treba izdržati još 10-tak dana ,a onda će valjda svi biti na svome mjestu ( pločice, laminat, pipe, kuhinje, rasvjetna tijela itd.).
A i nadolazeći fuuuuuul mooooon + pomrčina pridonose nemiru...
Post je objavljen 12.03.2006. u 14:02 sati.