Uglavnom, ova sličica prikazuje sliku od jučer navečer, kratko nakon što smo se ja i još šesnaestoro jadnih duša izvukli kroz krovni otvor prevrnutog minibusa. Dobro, sedamnaestoro ako računate vozača.
Naime, svi smo se mi (cvijet zagorske mladosti i inteligencije) vraćali s priprema u Zagrebu po ne toliko dobro očuvanim sporednim cestama našeg milog Zagorja jer smo trebali odbaciti nekoliko putnika u Začretju. Naviknuti na drmusanje dok je naš mali bus jurcao jamama i grabama, nismo u prvi tren shvatili kad nas je jedan automobil (nepristojno zanemarivši pravilo o uključivanju sa sporedne ceste, tako kažu) udario. Naš vozač je izgubio kontrolu nad vozilom, okrenuo volan i nas na bok, nakon čega smo klizili dobrih 10 metara do konačnog stanja kakvo se vidi na slici.
Napomena: to se sve zbilo u nekoliko sekundi.
Svjetla su se ugasila, shvatio sam da je lijevi zid sada pod, te da mi curi krv iz nosa, te da smo se očito razbili. Vozač je hrabro nogom razbijao prednju šajbu minibusa dok sam se ja prvi dokopao mobitela i po prvi puta u svom beznačajnom životu otipkao 92.
"Halo, mi smo imali jednu malu prometnu nesreću. Naime, zovem iz autobusa koji se prevrnuo na bok i još uvijek smo svi u njemu. Mi smo... Gdje smo mi ono uopće?"
Netko je otvorio krovni otvor i svi smo izvučeni van na snijeg koji je počeo gušće padati. Svi su putnici vani stajali ili šetali, tek povremeno zapomažući, što od fizičke boli, što od duševne, ali bez ozbiljnih problema. Mene je bolio bedreni mišić lijeve noge, jer sam se natukao na malu ručku mog sjedala, ali je zato krv iz nosa stala ako već ništa drugo. Čitava mi je situacija zapravo bila smiješna, iako smo mogli puno gore proći.
Jedan od drugih "preživjelih" je izvadio svoj mini fotić i slikao bus i nas, a te će slike sigurno završiti u školskom listu u posebnom članku, kao i na blogu, čim ih se dočepam.
Policija je brzo stigla, počela nas popisivati, a ja sam samo razmišljao o tome kako sam konačno riješio moj problem nedostatka inspiracije za blog. Hitna je stigla par minuta nakon toga, pobrali su putnika iz drugog auta, rekli nam da se javimo u Zabok na kirurgiju, pa nestali isto tako brzo koliko su i došli. Po neke su putnike došli roditelji, a hrabra trojka (uključujući sebe) se ukrcala u drugi autobus, koji nas je odveo kući.
Uglavnom, za više koherentnih podataka, odite na http://zagorje.com/articles/2282/show.aspx
Glazba: Demons & Wizards - Terror Train
Kierlan Darkskye,
Riding the Terror Bus
Post je objavljen 26.02.2006. u 22:28 sati.