Običnu tratinčicu ili krasuljak možemo naći na livadama i travnjacima kao samoniklu. Iz te male biljčice nastalo je križanjem mnogo novih kultivara koji se mogu saditi u vrt, na rub gredice ili pak u sandučiće na prozore i balkone. Cvjetne glavice su u bijeloj, ružičastoj i crvenoj boji, a postoje one koje su sasvim ispunjene kao loptice ili one kojima se ipak nazire žuta sredina. Normalno dolaskom velikih vrućina prestaje cvatnja, ali slijedećeg proljeće obavezno se ponovo javljaju veseli cvjetići, jer to je trajnica. Voli sunčano mjesto tako da na to obratite pažnju prilikom sadnje.
Visina biljke kreće se od 10-15 centimetara, a potrebno ih je posaditi na razmak od petnaestak centimetara. Razmnožava se dijeljenjem biljke u proljeće ili sijanjem. Budući da je tratinčica dvogodišnja vrsta biljke po načinu sijanja trebalo bi je posijati negdje u svibnju kad prestane opasnost od mrazova kako bi cvala slijedeće proljeće. Ako je sijete na jesen vjerojatno vam neće cvasti već to proljeće no ponekad kod dvogodišnjih biljaka puno toga ovisi o tome kakve su vremenske prilike u kraju gdje se uzgajaju.
U svakom slučaju u vrtnim centrima ima veliki izbor belisa, a cijena nije pretjerana pa je možda to jedan od sigurnijih načina, jer biljke su već zakorijenjene i oblikovane u grmiće s mnoštvom pupoljka i cvjetova. Kad kupujete pripazite da su biljke zdrave, bez mrlja na lišću, da su cvjetne glavice i pupoljci čvrsti, a na mlohavi i sivi od previše vlage. Kad presađujete biljke u cvatu nastojte što manje uznemiriti korijen. Napravite rupu u zemlji gdje ćete posaditi biljku, lagano stisnite lončić u kojem se nalazi biljka, obuhvatite cijelu biljku što bliže zemlji, izvucite je i stavite u rupu pa zatrpajte zemljom. Nakon toga biljku dobro zalijte.
Evo još nešto zanimljivo:
Neki vole mlade listove samonikle tratinčice jesti na salatu, a u nekim djelovima priobalja zeleni, mladi pupoljci se mariniraju i koriste kao začin umjesto kapara.
Post je objavljen 12.03.2006. u 12:47 sati.