Zadnjih par dana postali su jako popularni izrazi: odricanje, suzdržavanje, žrtva… i još mnogi drugi, tome slični. Normalno sve se to odnosi na korizmu. Ali mene je jedna od tih riječi podsjetila na događaj koji se dogodio malo prije nove godine. Naime bile su pripreme za odlazak nekolicine mladih na doček nove godine u Zagreb. Naravno svi smo se tome veselili i željno iščekivali trenutak odlaska. Među njima je bio i moj jako dragi prijatelj Zlatko. Kada je došao tren za prijave, svi smo bez oklijevanja digli ruke i počeli već komentirati kako će nam divno biti. Svi su digli ruke osim Zlatka kojeg (činilo se) to nije previše zanimalo. Svi smo ga upitali: "pa zašto ne dižeš ruku», a on je rekao: «nova godina je u noći sa subote na nedjelju. I neću moći ići, jer imam obveze.» Svi smo zbunjeno gledali i s nevjericom pitali: «Pa kakve obveze? Pa nova godina je!»
Tada je samo rekao: «Imam prijatelja invalida. Svake nedjelje ga vodim na misu i natrag. Ako odem na novu godinu, nitko ga neće moći odvesti i propustit će nedjeljnu misu. Ja to ne mogu dopustiti.»
…odricanje…
od tog trena malo drugačije gledam na tu riječ.