Zubato sunce
Već danima pada, mideca je u svakom kantunu kuće. Jučer sam odlučila poći do hotela Palas. Inače njegov vlasnik je gospar Štrok. U taj hotel rado idem baš kad je južina i kad more "divlja". Uz topli čaj kroz staklene funjestre puca pogled na grebene koji se uporno bore sa valovima koje lomi uz glasno bubanje, dok snagu svojih kamenih ruku pokaziva u pjeni koju stvori oko svoga struka. Restoran je na najvišem katu hotela ali svejedno morska prašina toliko izlijepi stakla da se od ostatka soli stvori bjelkasti sloj na staklima. Stoga sam odlučila izići pred hotel i slikati tu silinu udaraca. Vjetar je okrutno savijao grane borova koji su se neumorno njihali kao da želi reći :Fermaj više, ne možemo, sve nas boli !" I dok se tako vjetar igra i na kopnu i na moru osjetila sam kako je u toj silini prirode čovjek mal i nemoćan. Moja jedina snaga bio je aparat koji je sve to bilježio.
Pogled na Grebene
Ispod hotela
Post je objavljen 12.03.2006. u 10:11 sati.