Marketing
Poznam roditelje Bojane Gregorić, pa tako znam i nju otkada je bila mala curica. No tek prije nekoliko godina smo se službeno upoznali, a kako i ona mene vjerojatno zna iz viđenja otkako pamti, želeći biti ljubazna, rekla je pri upoznavanju:
- Vi vrlo dobro izgledate za svoje godine!
Moram priznati, čovjek je jeftin. Ulovila me na lijevoj nozi jednostavnim komplimentom, no nisam joj mogao zamjeriti jer nije bilo zlonamjerno, pa sam samo huknuo:
- Da. Naročito ako uzmete u obzir da je pola moje generacije već mrtvo!
Kasnije sam se prisjetio što sam bubnuo. Istina je da izgledam bolje od polovice preostalih ljudi svoje generacije, ali je isto tako istina da sam bio neispavan, neobrijan, neuređen, otprilike u svom najgorem izdanju. Njene su riječi mogle značiti da inače dobro izgledam, ili čak da mogu odlično izgledati ako se naspavam, dotjeram i ako sam dobre volje, kako me je katkad vidjela. S druge strane, zdravlje i kondicija su mi sigurno gori nego polovini mojih vršnjaka; previše pušim, neuredno živim.
No kako sam do četrdeset i pete bio u profesiji u kojoj je statistička godina smrtnosti tada bila četrdeset dvije i pol godine, dobro sam prošao. Imam fotografije na kojima sam s grupom prijatelja i kolega, nas pet-šest ili sedam-osam, snimljenih ne tako davno (desetak godina), a ja sam jedini još živ od svih na slici. Utoliko je moja izjava imala veću težinu od lepršave doskočice u ćaskanju.
Iz svega sam zaključio da je dovoljno da se suočim s lijepom ženom - odmah provru sokovi, sve u meni živne, odmah se oraspoložim, inspirira me kao muza - pa sam sposoban i sebe iznenaditi što mi sve pada na pamet i što sve mogu.
Post je objavljen 12.03.2006. u 09:06 sati.