Marketing
Preobrazimo se zajedno
Iz Markova evanđelja
2Nakon šest dana uze Isus sa sobom Petra,
Jakova i Ivana i povede ih na goru visoku, u osamu,
same, i preobrazi se pred njima. 3I haljine mu
postadoše sjajne, bijele veoma - nijedan ih bjelilac
na zemlji ne bi mogao tako izbijeliti.
4I ukaza im se Ilija s Mojsijem te razgovarahu s Isusom.
5A Petar prihvati i reče Isusu: "Učitelju, dobro nam je ovdje biti!
Načinimo tri sjenice: tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu."
6Doista nije znao što da kaže jer bijahu prestrašeni.
7I pojavi se oblak i zasjeni ih, a iz oblaka se začu glas:
"Ovo je Sin moj, Ljubljeni! Slušajte ga!" 8I odjednom,
obazrevši se uokolo, nikoga uza se ne vidješe doli Isusa sama.
9Dok su silazili s gore, naloži im da nikomu ne pripovijedaju što
su vidjeli dok Sin Čovječji od mrtvih ne ustane.
10Oni održaše tu riječ, ali se među sobom pitahu
što znači to njegovo "od mrtvih ustati"
Evo nakon silne muke sa prisjećanjem korisničkog imena,
odlučih ponovno nešto našvrljati uz ovu 2. korizmenu nedjelju.
Evanđelje nam donosi preobraženje Isusovo na gori Taboru.
Što bi to značilo i kako se može tumačiti ovaj Isusov postupak.
Na koji način ovo što doživješe učenici primjeniti u vlastiti život.
Kako je Isus savršen njegov preobražaj dogodio se u trenu i
učenici se prestraše toliko da nisu znali što da kažu. To mi je
tako poznato jer često ostanem bez teksta, a u strahu posebno.
No koliko nama treba da se preobrazimo pa da se oni oko nas
prestraše od udivljenja kad nas ugledaju. A da nije možda 40
dana? Da, nešto manje nam je još ostalo, ali dovoljno vremena
da se preobrazimo na slavu Božju, pa da na Uskrs u dušama
progovori Otac: Ti si kći ili sin moj. Vjerojatno odmah na pamet
padaju velike stvari koje bi trebalo izmijeniti, no nikada ne treba
izgubiti iz vida da smo samo ljudi. Često mi pada na pamet kako
ispovjedam približno iste grijehe pa mi je već neugodno, no kad
tih grijeha ne bi bilo, ne bi ni ja bila čovjek. Čini se kako je to sve
bilo jednostavno. No kad malo vidimo Isus je učenike
u osamu odveo, na goru. A trebalo se popeti na goru i
izdržati u osami. Ponekad je tako teško biti sam jer tada se
događa susret sa samim sobom. Tek kad se sami sa sobom
susretnemo vidimo i što u nama treba preobraziti. Nije to lako,
ponekad je toliko teško da mi se ni pokušavati ne da. No sama
ništa ne mogu bez milosti Bože, pa ni pokoru
Njemu na slavu činiti. No kada uz pomoć Očevu,
koje često nismo svjesni već mislimo kako
imamo sreće, uspijemo u nekoj promjeni
odmah to na sva zvona damo.
A Isus im lijepo kaže učenicima da šute i ne izazivaju ljubomoru,
dok se on ne preobrazi na oči sviju. Nema kod njega mjesta hvali
i hvalospjevima čovjeku koji je prah i
koji će se u prah vratiti.
Preobrazimo se dakle u tajnosti i kada ustrajemo
u tome pustimo da svi mogu vidjeti.
Tada će to biti objektivno, bez lažnih laskanja i ljubomore.
U razdoblju koje je pred nama, nastojmo se susresti sami sa sobom,
pa moliti Oca da nam pomogne preobraziti se u tajnosti,
makar i u malim djelima ali od srca,kako bi imali
dioništvo s Isusom u preobražaju, muci ali i u
Uskrsnuću na novi život.
Post je objavljen 12.03.2006. u 00:11 sati.