Marketing
It don't matter to me cause all I wanted to be is a million miles from here ,somewhere more familiar...
Mislila sam pisati sutra , al bolje sada ... ionako nikad subotom ne mogu zaspati ... najgori dan koji jednostavno ne želi otići , želim prekinuti ovu agoniju ... zaspati makar sanjala najgore nočne more , samo da više ne moram razmišljati ...
Jeste se kad osječali ko totalna budala ? Al ono ... BUDALA? nije ljepo nimalo .
I malo razmatradoh društveno-političku situaciju u mom razredu i zakljućila sam da sam marginalac. Uvjek bila i bit ću.
Ona osoba sa strane koja se nikad ne mješa , nikad nema mišljenje , koja se distancira od zajednice ...
U zadnje vrijeme sam se povukla . I to dosta . Tako nikad ne ću zavladati svjetom ... a i iskreno , nije me briga .
Jer znate , naj lošija stvar kod opsesija je što vašoj okolini kad-tad dosade i onda ostajete potpuno sami.
Sve je to jedno složeno stanje uma u kojem sam sad ... kombinacija razočaranja , krivnje , mržnje , ljubomore , nemoći ...
Jednostavno zabavljala sam se ja i smijala ovih dana , nema što , al sve je to nekako nepovezano ... trenutci za sebe , koji zapravo ne znaće ništa , jer negdje se izgubila ona živtna radost , poletnost . Prije ... uvjek sam znala da će biti bolje , kolko god da je loše , šugavo i kolko se ćinilo da će tako ostati zauvjek , znala sam da će se stvari promjeniti . Vjerovala sam u silu ...
Sad se to izgubilo ... uopće se na radujem budućnosti . Jer znam da će sve postati samo gore i gore ... i da takvi naivčine ko ja nemaju što tražiti u današnjem svijetu ... Kakvi ljudi uspjevaju ? Bezosjećajni , bez ikakvih principa i morala ... jer te te stvari samo sputavaju , tjeraju da radiš stvari koje nisu u tvom interesu . To je najgore kod onih "loših" ljudi . Znam da je glup pojam , al ne mogu se sjetit ničeg boljeg ... oni mogu bit i dobri,fini,pristoji dokle god im odgovara , dok oni "pošteni" ne mogu postat gadure . Što se svodi na - budi poštenjačina i izvisi . Što mi vrijede svi moji principi i ideali , kad od njih nemam apsolutno ništa ... ostaneš sam jer se nikome ne uliziješ. I to je to.
A i sad više ne vjerujem u ljubav.Znate ono u osnovnjaku kad su ljudi kao skupa ono tjedan dana i sl. Uvjek odmahivadoh na te stvari vjerujući da zbilja postoji nešto ... drugačije , da se zbilja zbog ljubavi isplati živjeti , kao što mnogi kažu.
Huh ,da dream on ... interesi , interesi i ponovo interesi . No ljepo.
So like, zašto onda živjeti ako te nitko ne treba ? Mislim ovo je djelomice potaknuto gledanjem Naruta ... ono s Haku i to , al opet , čovjek se osjeća zbilja razočarano kad zna da će završit tamo u nekom staračkom domu i prisjećati se djetinjstva ... davnog vremena dok su još postojali snovi ?
Već se neko vrijeme osjećam kao da su mi pred očima ubili Aslana,kao da su vilenjaci otišli na Zapad ... sve je nestalo i ostaje što ?
A mene je istovremeno tako prokleto strah. Grčevito se držim za ostatke prošlosti nadajući se da ih nikada ne ću zaboraviti,da će se nekako vratiti da ne ću imati prazan život kao svi ostali ... bojim se promjeniti , bojim se riskirati , bojim se reći volim te , bojim se živjeti ...
"this is the modern way
faking it every day
taking 'em as they come
we're not the only ones"
is that what we used to say?
that this is the modern way?
*Možda previše citiram Kaiser chiefse , al oduševljavaju me njihovi lyircsi pa ... *
Post je objavljen 11.03.2006. u 23:20 sati.