Ljudi... Tako bijedna, slaba bića... Imaju nevjerojatan tempo, iznimno brz ritam, a tako nepredvidljive umove. Njima ne vlada priroda, oni vladaju prirodom. Žive, misleći da će im se svaka sila na ovome svijetu pokloniti, proglasiti ih bogovima, savršenima, prelijepim Apolonima i Afroditama; divne vanjštine, dok srce trune...
Bio sam u Tornju Zelenog Anđela kada sam čuo vijest o dolasku prvih ljudi na Osten Ard. Bili su to mirni ljudi, čak su i osjećali strahopoštovanje prema nama. I dugo smo živjeli u miru, dugo je naša koegzistencija funkcionirala. No, mi svi Sithe smo osjećali kako naše vrijeme polagano prolazi…
Moja moć je rasla iz dana u dan, dok su svi mislili da sam slab, nedostojan nasljednik Iyu'Unigata. I bio sam moćan, i smetali su me ljudi koji su se iz dana u dan sve više približavali Asu'i. Znao sam, vidio sam, kako ljudi ubijaju Sithe, kako siluju i pljačkaju. To su bili snovi, vizije budućnosti za koju sam znao da je blizu. Preblizu…
Međutim, prvi ljudi pristigli na Osten Ard, i svi njihovi potomci, nisu pokazivali tendenciju ka agresivnom... Agresivni su bili Rimeržani; Gledao sam njihove crne brodove, crne brade, njihovo smrtonosno crno željezo. Znao sam da su agresivni, osvajački narod. Odmah sam ih zamrzio. I oni su zamrzili nas, i naše čudodrvo….
Naše čudodrvo… Drvo koje raste u posebnoj odaji unutar Asu'e, može se kovati kao metal, i veoma je otporno i tvrdo…
Rimerško željezo… Smrtonosno za Sithe čini nas bolesnima i na posljetku mrtvim… Isto djeluje i na naša čudodrva…
Naravno, Rimerška posezanja došla su napokon i do Asu'e. Ja sam ubio izvidnicu i uzeo njihovo željezo, želeći ga iskoristiti u svoje svrhe. Povukao sam se u odaje čudodrva, a da nitko nije znao što namjeravam…
Rimeržani su počeli napadati. Moj otac je dugo odbijao napade, dok sam ja radio na oružju koje će meni donijeti još veću moć, Sithama izbavljenje od ljudske napasti, a ljudima konačno uništenje…
Čudodrvu sam dodao željezo. Taj svetogrdni čin nije dobro prošao. Sva čudodrva su propala osim jednog, onog sudbinom odabranog da bude katalizatorom mnogih događaja. To drvo ja sam obavio svojom moći, svojom tamom i svim Elementima. Zatim sam od crnog čudodrva iskovao predivan tamni mač, blještav u svojoj crnini.
Uzeo sam mač, koji je sav pulsirao energijom, te otišao ocu kako bih se mogao hvastati našim izbavljenjem.
Otac, stari erlski kralj, reče mi: " Sine, zašto si to učinio? Zar ne vidiš da je naše vrijeme prošlo? Uništi to oružje prije nego što ono uzrokuje još više nesreće no što već imamo. ".
Ja se, međutim, odbih pokloniti njegovoj volji, te mu zabih mač u prsa, ubijajući ga.
Pogledao sam mač, nasmiješio se i rekao: " Da, donijeti ćeš nesreću, jer su te nesreća, pohlepa i rodoubojstvo i stvorili! Da, ti si tuga, Tugom ćeš biti; Jingizu! "
Post je objavljen 11.03.2006. u 23:44 sati.