I tako je pseto crklo.
Možda je izbore izgubio voljom srpskog naroda gnjevnog zbog njegovih vojnih poraza, a ne zbog užasa kojim je taktički manevrirao, gurajući ga balkanskim brdima i dolinama, kotrljajući 300 000 lubanja, 300 000 šupljih svijetova, pretvarajući pedesetak godina kulture mira i tolerancije u prljavu povijest, povijest sa velikim, degeneriranim 'P', povijest miniranu masovnim grobnicama, povijest poraza. Pedesetak bosanskih godina kulture mira i tolerancije je bilo nešto što ujedinjena Europa nikad više neće imati.
Možda su oni što su ga svrgnuli 2000. godine, oni što su ga vodili prema avionu za Haag, bili isti oni koji su onako bahato ubili Đinđića kad je pokušao napraviti ono zbog čega je vrijedno umrijeti – ne spustiti pogled u sveprisutnosti zla.
Možda više nije bio potreban zvijerskoj infrastrukturi koju je stvorio tijekom svoje vladavine.
Možda su Srbi njegovim rušenjem proživjeli spasonosnu katarzu i pokajanje zbog svega što je napravljeno u ime srpskog naroda. Zamislite da u Njemačkoj nije pala ni jedna kupa s krova ni jedne srušene kuće, sve do godine 1945. i njemačke kapitulacije. Zamislite da se takva, neispaćena i neponižena Njemačka morala suočiti sa svom nepojmljivom, nezamislivom, nevjerojatnom, paralizirajućom, urlajučom, košmarnom činjenicom Holocausta?
Nisu. Srbi se nisu suočili sa onim što su napravili. 'Srbi' su samo proizvoljna generalizacija, jebe mi se za njih. Važni su mi pojedinci koji su još '89. godine znali što se radi u ime 'generalizacije' i jalovo su vikali godinama ne bi li raspršili 'generalizaciju' u pojedince kojima se može pripisati savijest. 'Generalizacije' nemaju savijesti. Ali, ne budimo jebeno naivni, ne vrijeđajmo ljudski um... nakon Vukovara su svi znali, svi do posljednjeg pasivnog brabonjka skrivenog u 'generalizaciji'. Jebe mi se za 'generalizacije'. Ja želim NJIH! Želim ih na sudu optužene za genocid, etnička čišćenja, ratne zločine, mizeriju mržnjom pogonjenog političkog života u Srbiji, gnojnom kugom beznađa zaražene i korumpirane, zločinima pobratimljene srpske stvarnosti. Želim te Srbe pred srpskim sudom. Želim ih tamo jer ne želim Srbe imati za susjede, ne dok god su i dalje osakaćeni zlom onog pseta što je danas crklo u Haagu.
Zašto je pseto crklo u Haagu danas?
Ja nisam sklon traženju heroja na koje bih se pozivao i kojima bih se divio. Ja sam ultra skeptičan, ja sam opscesivno racionalan, ja ne podnosim 'vođe', ja sam svoj svijet polako izgradio sam i u njemu nema mjesta za nikakve autoritete. Ali jebiga. Ovog sam luđaka pronašao i ne mogu ga se otarasiti, ovaj je luđak uspio napraviti ono što je na mojoj skali vrijednosti jako opasno blizu blještavilu ideala koji nikad ne može biti, koji nikad ne smije biti ostvaren. Luđak je snagom svoje volje, snagom svojih moralnih uvjerenja, snagom svojih sposobnosti, snagom svoje hrabrosti, snagom svog jasnog i upornog definiranja problema, snagom svoje odlučnosti da ide do kraja jer mu ništa drugo savijest ne bi oprostila, luđak je pobijedio. Luđak je osobno isplanirao, inicirao, inzistirao i ostvario kraj rata na Balkanu. Luđak je to sve postigao usprkos i unatoč moćnim protivnicima u svojim redovima, luđak je to postigao po cijenu vlastite vojne karijere, luđak je to postigao i sad mu je kristalno jasno da skoro ništa nije nemoguće.
Luđak je srušio Miloševića i poslao ga u Haag, luđak je završio desetljeće natapanja krvlju balkanskog tla, luđak je to napravio iz samo jednog razloga... nije imao časnu alternativu.
Luđak se zove General Wesley Kanne Clark.
Kad kažem 'luđak' to znači da ga stavljam u onu kategoriju ljudi koji ne vjeruju u čuda jer za to nemaju vremena. Ti ljudi ostvaruju čuda i pretvaraju ih u nešto dokazano ostvarivo. A to je u mom opscesivno racionalnom i ultra kritičkom svijetu najbliže što se jedan čovjek može približiti spoznaji čuda.
Pseto je crklo u Haagu. Pseto je jednom prilikom reklo: 'Clark je poslušan pas... on samo sluša zapovijedi.'
Wesley Clark je budući predsjednik SAD-a. A ja sam opscesivno racionalni idealist kronično obuzet optimizmom. I znam da je krenulo u pravom smijeru. Još mi samo treba Papa iz Brazila, he he he...
Post je objavljen 11.03.2006. u 23:33 sati.