- naslov kopiran iz posta orion lady koju čitam redovito.. i sad me ta rečenica natjerala da malo razmislim, prokomentiram i pomalo filozofiram u ovo subotnje veče..:)) koje provodim sama u svojoj sobi, malo ležeći na krevetu i gledajući tv, i malo sjedeći za kompjuterom i (popularno nazvano) surfajući (ne koristim inače tu riječ - draža mi je serfovati:)))
Izlasci subotom su se pretvorili u sjedenja u zadimljenom kafiću..ispijanja nekoliko pića...zatim odlaskom na neka druga mjesta u kojima je muzika toliko preglasna da ni ne čuješ samu sebe...Družiš se s poznatima, rijetko upoznaješ nove...jer ni nema nikoga novoga za upoznati. Već godinama isti ljudi, iste face, ista ponašanja, isti razgovori...Samo se mjesta mijenjaju. Zadnji put sam izašla u taj neki disko i bili su isti ljudi koje viđam već godinama...i ona ista društva iz kafića u koji sam prvi put izlazila. Nekolicine njih nema, jer su ih putevi odveli negdje dalje, većinom u Zagreb. I puno puta sam imala želju otići tamo studirati, raditi, bilo što, makniti se odavde...Ali opet kad čujem njihove priče o usamljenosti u tolikom gradu...Svi kažu, lijepo je tamo živjeti, ali ipak bi se nekako vratili ovdje. Jel to nostalgija ili šta?
U zadnje vrijeme ne izlazim prečesto..e sad jel to ima veze sa godinama - ne, nikad nisi prestar za izlaske:)))) nego imam osjećaj da sam se zasitila svega toga...nemam više snage, volje, novaca (jer kad zarađuješ sam i imaš "svoj novac" pametnije ga raspoređuješ i trošiš). Čini mi se da je to uzaludno bačen novac i potrošena hrpa živaca kad se moram gurati po nekim zadimljenim kafićima... Samo da mogu reći: bila sam vani, da, nisam ostala subotu navečer kod kuće. Neke ljudi ne mogu shvatiti da ne želim ići van svake subote, jer njima je valjda grijeh ne izaći subotom, bože, pa moraju biti viđeni. Užas.
Nekako više volim kad se okupimo nas nekoliko, bliskih prijatelja...i uglavnom pogledamo neki film, malo cuge, filozofiranja...I puno ugodniji mi je takav izlazak - ako se to može nazvati izlaskom - nego da stojim "sređena" u nekom kafiću, slušam ove hitove sa mtv-ja, i pravim se da mi je super. Jedno ne mogu, a to je glumiti nešto što nisam.
Evo i dok sam pomalo filozofirala, prošlo je nekih petnaestak minuta, u međuvremenu je počeo neki film...sad ću se izvaliti na krevet, pogledati ga...i eto polako prolazi moja subotnja veče, u kojoj sam se družila sa televizijom, i mogu reći da je baš zadovoljavajuća:)))
Post je objavljen 11.03.2006. u 23:11 sati.