toliko toga za uraditi, za nauciti. nista mi se neda. sve sto vise obaveza imam sve me vise koci da se pokrenem. danas lezim cijeli dan u krevetu. spavala sam vise od 10 sati. to nije normalno. vrijeme me ubija i treba mi sunce a ovdje kise non stop padaju. a nekad sam tako voljela kisu. istina, nocas sam dugo radila ali kad sam dosla doma uradila sam glupost, nisam otisla leci nego sam surfala. evo sad sam sama. on je otisao raditi. besh moju subotu vecer kad on radi, i bas me zanima hoce li poslije posla doci prvo do mene ili ce ici van. uostalom zasto bih ja uopce i izlazila kad i vani vlada monotonija. kakav je ovo mentalitet? uspjeli su mi ubiti svaki trun vedrine za ove tri godine. moram zavrsiti sto prije fakultet i brisati odavdje. imam osjecaj kao da sam vec desed godina ovdje i kao da sam ostarila. predlagala samo ovoj ovdje ekipi da odemo na neki party gdje cemo plesati cijelu noc, jedan frend mi rece: "mi ovdje nismo navikli plesati". njima je cool biti down a meni je pun kufer toga. ne znaju oni sto to znaci zato im je i cool. imaju sve sto pozele pa im je to dosadno. sve odlazi u ekstremnost. izlazila sam i po diskotekama ali tamo je tek uzas. mada, to su one obicne lokalne diskoteke sa cistom komercijalom. trebam otici daleko, van grada, u klubove gdje se nudi raznolik program. ma, samo pricam. dogovaram se vec mjesecima sa jednim jedinim frendom koji je za isti provod ali se ne stigne. ovdje te dani naprosto gutaju. ne znam sto prije poceti, toliko toga za uraditi. moram uciti za ispite i plus raditi tri posla i plus sve aktivnosti obavljati koje sam si nametnula. nista, idem si tek sad praviti nesto za jelo. ovo je odlican put ka bulimiji. mada ne vjerujem da bi moja fizionomija mogla dostici taj stepen. ma sve ce se to popraviti kad konacno dodje sunca pa na rolanje. samo neka to sunce konacno dodje!
Post je objavljen 11.03.2006. u 20:09 sati.