Pluton je vanjski planet u sunčevu sustavu, i jedini je planet koji još nije posjećen sa svemirskim brodom iz Zemlje. Misteriozni planet često zovu dvostruki planet, zbog njegovog mjeseca, Charona, koji je vrlo blizu Plutonu i približne su veličine. Pluton je bio osmi planet od Sunda od 7. veljače 1979. pa do 11. veljače 1999. godine. Sve do 23. stoljeća Pluton će biti deveti planet.
Postojanje Plutona predviđano je prije njegova otkrića. Opažački je otkriven 1930. godine (C.W. Tombaugh). Poznat je samo jedan Plutonov satelit, koji je nazvan Haron (Charon). S obzirom na veličinu, Haron i Pluton predstavljaju pravi "dvostruki planetni sustav". Temperatura oba tijela je oko 220oC. Svojom građom Pluton i Haron su sličniji satelitima vanjskih planeta (sadrže mnogo leda i smrznutog metana) nego li jovijanskim planetima. S obzirom na specifičnost njihove staze u gibanju oko Sunca te veličinu i fizički sastav, sustav Pluton-Haron mnogi astronomi ne smatraju planetom Sunčeva sustava.
Najmanji planet Pluton manji je od čak sedam satelita raznih planeta. Veličinom ga premašuju Jupiterovi sateliti Io, Europa, Ganimed i Kalisto, Saturnov satelit Titan, Zemljin Mjesec i Neptunov satelit Triton
putanja mu je vrlo izdužena, pa je Pluton, kada je blizu perihela (točka najbliža Suncu na putanji nekog tijela), bliži Suncu nego Neptun. Ipak, zbog nagiba i širine putanje ne postoji opasnost sudara ovih dvaju planeta.
atmosfera postoji samo dok je Pluton blizu perihela, dok je na njemu dovoljno "toplo" (oko -230°C) da plinovi budu odmrznuti; tijekom največeg dijela Plutonove duge godine još je hladnije, pa se plinovi smrzavaju i u obliku inja padaju na tlo - što znači da atmosfera nestaje.
Pluton je službeno planet, iako ga neki smatraju velikim asteroidom ili čak kometom, a mogli bi ga smatrati i najvećim od transneptunskih objekata (drugi naziv za objekte u Kuiperovom pojasu). Jedini poznati Plutonov prirodni satelit, Haron, neobičan je po tome što je najveći satelit u odnosu na matični planet u Sunčevom sustavu, zbog čega ih neki smatraju dvostrukim planetom. Status Plutona ovisit će o prihvaćenoj definiciji planeta.
Pluton i njegov satelit Haron zajedno kruže oko Sunca i treba im oko 247 godina da ga obiđu. Veliki numerički ekscentricitet putanje od čak 0.24 je rekordan među planetima u Sunčevu sustavu, a inklinacija (nagnutost putanje prema ravnini ekliptike) od čak 17° je također jedinstvena među planetima. Zbog ovih, te zbog mnogih drugih razloga, mnogi astronomi danas smatraju da Pluton zapravo i nije planet u pravom smislu te riječi, već samo prvi i najveći do sada otkriveni objekt u Kuiperovom pojasu.
Plutonova je orbita vrlo ekscentrična (eliptična). U vremenu između siječnja 1979. i veljače 1999., Pluton je bio bliže Suncu od Neptuna. Orbite im se ne sijeku, već Pluton prolazi iznad ili ispod Neptunove putanje. Pluton obilazi Sunce u 3:2 rezonanciji s Neptunom, što znači da su 3 Neptunove godine jednako duge kao 2 Plutonove. Pluton nije jedino tijelo u ovakvoj rezonanciji s Neptunom, veliki broj asteroida u Kuiperovom pojasu nalazi se u istoj rezonanciji, pa ih se naziva Plutini.
Pluton je 1930. godine sasvim slučajno otkriven. Naime, pogrešni proračuni Neptunove i Uranove putanje su upućivali na neku veliku masu koja utječe na njihovo gibanje. Ta je pogreška nagnala mnoge astronome da krenu u potragu za devetim planetom. Jedan od njih je bio i Clyde Tombaugh koji je sa zvjezdarnice u Arizoni, pri vrlo detaljnom pretraživanju neba, otkrio planet Pluton. Ubrzo nakon otkrića je postalo jasno da Plutonova masa nije ni izbliza dovoljna da objasni pogreške u proračunima gibanja Urana i Neptuna. Potraga za desetim planetom, planetom X, je nastavljena, ali bez uspjeha. Tek su podaci sa Voyagera 2, koji su dali preciznije podatke o masi Neptuna pokazali da planeta X nema, niti ga može biti.
Haron je otkrio astronom Jim Christy 1978. godine. Haron je otkriven upravo u vrijeme kad se ravnina njegove orbite oko Plutona spuštala prema liniji koja spaja Pluton sa Zemljom.
U periodu od 1985. do 1990., ravnina Haronove orbite je presijecala Zemlju, pa se svaki Plutonov dan mogla pratiti pomrčina Plutona Haronom i obratno. Kod prvih je pomrčina Haron pomračivao sjeverne predjele Plutona, zatim se, za promatrača sa Zemlje, spuštao preko ekvatora, da bi krajem petogodišnjeg perioda pomračivao južne polarne predjele. Pažljivo mjerenje promjena sjaja Plutona za vrijeme pomrčina omogućilo je izradu mapi albeda Plutona i Harona. Plutonov albedo kreće se od 0.49 do 0.66, dok je Haron nešto tamniji i jednoličniji, s albedom između 0.36 i 0.39. Ove su pomrčine omogućile su i određivanje promjera obaju tijela.
Pomoću mjerenja međusobne udaljenosti ova dva tijela te perioda njihova kruženja oko centra mase, bilo je lako odrediti ukupnu masu oba tijela, međutim za proračun pojedinačnih masa bi bilo potrebno preciznije odrediti udaljenost pojedinih tijela od centra mase (točke oko koje oba tijela kruže). Dosadašnja mjerenja upućuju na to da je masa Harona 8% - 16% mase Plutona. Haron, kao i Zemljin Mjesec, može biti rezultat velikog svemirskog sudara Plutona s nekim drugim tijelom, pa bi istraživanje ovog para mnogo pridonijelo razumijevanju nastanka Mjeseca.
Tijekom 1988. došlo je do pomračenja jedne zvijezde Plutonom. Praćenje promjene sjaja i spektra zvijezde omogućilo je astronomima analizu atmosfere Plutona. Otkrivena je atmosfere od dušika, metana i ugljik-dioksida. Nagli pad sjaja pomračene zvijezde upućuje na sloj smoga ili sloj sa temperaturnom inverzijom.
Tijekom 2002. godine Pluton je ponovno pomračio dvije zvijezde u razmaku od samo mjesec dana (19.7. i 20.8.). Ove okultacije, prva je bila vidljiva iz dijela Južne Amerike a druga s otočja Havaji i zapada SAD, su pokazale da se Pluton u ovih 14 godina znatno promijenio. Otkriven je pad temperature u atmosferi od 10 do 30 °C, a sjaj pomračene zvijezde ovaj put nije opao naglo, već postupno, što znači da je sloj otkriven 1988. nestao. Podaci također upućuju na zagrijavanje površine (određuje se prema temperaturi najnižih slojeva atmosfere). Okultacije će ubuduće će biti mnogo češće nego prije jer Pluton ulazi u područje Mliječnog puta.
Pluton je jedini planet koji još nije posjetila nijedna robotska letjelica. Čak ni fotografije teleskopa Hubble nisu otkrili ništa više od nekoliko tamnijih i svjetlijih područja.
NASA je tijekom 90-tih razmatrala misiju prema Plutonu i Kuiperovom pojasu, nakon čega je bila osmišljena misija nazvana Pluto-Kuiper Express, no NASA je, zbog prevelikih troškova, odustala od misije. Nakon nekog vremena, raspisan je natječaj među institutima i sveučilištima za osmišljavanje nove misije prema Plutonu na kojem je odabrana misija New Horizons'.
New Horizons ce biti lansirana u 11. siječnja 2006., iskoristiti gravitaciju Jupitera (u 2007.), te stići do Plutona oko 14. srpnja 2015. godine. Nakon prolaska pored Plutona i Harona, letjelica je, po prvotnom planu, trebala posjetiti i nekoliko tijela u Kuiperovom pojasu, no od toga ce se vjerojatno morati odustati zbog kasnjenja u proizvodnji nuklearnog goriva za letjelicu.
Post je objavljen 11.03.2006. u 17:15 sati.