
Agresija srbo-četnika i JNA na dubrovačko područje otpočela je 1. listopada 1991. godina u ranim jutarnjim satima, nakon prethodnih sporadičnih provokacija na područje Brgata, Debelog Brijega i Vitaljine još od 24. rujna. Preko 10000 neprijateljskih vojnika i rezervista željelo je osigurati potpunu kontrolu prometnica, telekomunikacija i ukupnog prostora, planski ostavivši svekoliko stanovništvo bez struje i vode u blokiranom Gradu jer su neprijateljske snage presjekle kopnenu vezu sa zapada kod Slanoga.
U neravnopravnoj borbi, uz potpunu neprijateljsku kontrolu iz zraka i sa mora, malobrojne dragovoljačke snage hrvatske vojske potisnute su prema samome Gradu. Agresori krše sporazume o primirju i na prevaru i pored međunarodnih promatrača ulaze u naseljeni Cavtat i Mokošicu, a 24. listopada 1991. u ruke neprijatelja padaju Župa i Brgat. Hrvatske snage tako formiraju obranu u Gradu na prostoru od samo 7 km2 slobodne površine i uz 30 000 žitelja i izbjeglica.
U pomoć Gradu pristižu dragovoljci iz cijele Hrvatske, a posebno pripadnici 4. gardijske brigade i postrojbi HOS-a iz Splita, Omiša, Imotskog, Trogira i šireg područja Hercegovine.
U najtežim danima 6. prosinca 1991. u odlučujućoj bitci za obranu Grada na Srđu, pored nekolicine domaćih dragovoljaca, nemjerljiv doprinos dala je grupa pripadnika HOS-a. To je zapravo prva i najslavnija hrvatska pobjeda i prekretnica u daljnjem tijeku Domovinskog rata.
Početkom 1992. i pobjedom HV-a u dolini Neretve u operaciji "Tigar" hrvatske snage su započele s napadnim djelovanjemu u cilju potpunog oslobođenja juga Hrvatske. Od polovice travnja 1992. godine profesionalna vojska 1. i 4. gardijske brigade, uz pomoć domaće 163. brigade prisiljava na povlačenje neprijateljsku vojsku, a 25. i 26. svibnja 1992. godine zauzima se prostor od Osojnika do Brgata i Plata, čime se praktično prekida blokada Dubrovnika duga 214 dana. Tom akcijom stvoreni su uvjeti za konačnu hrvatsku pobjedu nad omraženim neprijateljem u Domovinskom ratu.
Post je objavljen 11.03.2006. u 13:43 sati.