kroz otvorene vrata drvene kolibice ulazi vjetar i razmice prozirne razigrane zavjese, donoseci tek prolazno osvjezenje preplanuloj koži posutoj kapljicama znoja, na tijelu ispruzenom dijagonalno preko velikog, u bijelo platno presvucenog, kreveta,
ventilator stoji nepomicno u kutu sobe, struje nema vec pet dana, netko od hotela trebao je instalirati solarne celije za ovakve sate, kad je sunce u zenitu, opako i bljestavo, i kad se osvjezenje ne nalazi ni u smaragdnoj uvali, jer je prozirna voda suvise topla
tvoj pogled osjecam svaki puta kad se zavjesa pomakne, stojis izvana, na bijelom pijesku, u sjeni prastare palme i pod stopalima ti suskaju otpali i osuseni, smežurani, šiljati listici
cekam, mozda udjes, mozda zakovitlas zrak, mozda doneses hladnu vodu s izvora, mozda doneses tako zeljenu promjenu, cekam ...
Post je objavljen 08.03.2006. u 22:31 sati.