Nosili su maske. Za radost i tugu. Nacerene maske za ulicu, uplakane za smrt. Mijenjali su ih lako, svakoga dana nova, naslikana duša. Tkali su svoje živote birajući slike. Uplašeni i ranjivi, skrivali su prava lica. Živjeli su laži, lažno sigurni i lažno sretni. Tek ponetko, ponekad, shvatio bi da mu je lice ispod maske već odavno izbljedjelo i nestalo.
Ona nije voljela maske. Laži su je plašile. Svoje je lice nosila ponosno, pokazujući i suze i smijeh. Crtala je poraze dubokim brazdama na čelu a sreću širokim osmjesima. Pred očima nosila je uspomene, usne su joj pričale o snovima. Svi su mogli vidjeti što osjeća i želi. No, nije se plašila drugih ljudi. Znala je da vjeruju da su to tek maske.
Post je objavljen 08.03.2006. u 22:31 sati.