Marketing
Prvi rođendan 45 linesa
Na današnji dan pred godinu dana pokrenuo sam 45 lines. Na prvi post Paradoksalna parafraza Charlesa Bukowskog (objavljen 11.03.2005. u 21:52 sati) potaknula me izjava Mate Bašića u Imotskim novinama:
Istraživačko novinarstvo je, naime, vrh, ili smisao, sama bit novinarstva. Nažalost, s tom se sintagmom igrao Denis Kuljiš, tamo u Globusu, pa poslije u Nacionalu, pa je sve vrvilo od “investigativnih timova”, i sličnih dosjetki. Vrag je odnio šalu kad su to neki među nama previše doslovno shvatili, pa su se počeli koristiti uzgrednicama, poput vrlo dobro obaviješteni izvori, visoki izvor iz diplomatskih krugova, dobro upućeni dužnosnici koji žele ostati anonimni, izvori iz diplomatskih krugova, itd. Dražen Budiša je 1971. u Vukovaru izgovorio rečenicu da će nakon nas doći još radikalniji (i dobio četiri godine robije), ali su u ovom slučaju zaista došli još radikalniji. Najbolji primjeri mogli bi biti, recimo, Željko Peratović i Gordan Malić, da druge sada ne spominjem.
Jadno istraživačko novinarstvo svelo se u njihovoj interpretaciji na demagogiju i zlonamjerno, počesto krivotvoreno, odavanje državnih tajni, s ciljem nanošenja goleme osobne štete pojedincima, pomoću koje bi se trebala stvoriti opća negativna slika o svima nama, dakle, o društvu u kojemu živimo, o državi u kojoj živimo, i koju - posljedično - treba dokinuti. S druge strane, što je, zaista, istraživačko novinarstvo? Odnosno, postoji li novinarstvo koje nije istraživačko, ako već namjerava biti novinarstvom?
Mate Bašić, Imotske novine, broj 7, ožujak 2005.
Jadno istraživačko novinarstvo svelo se u njihovoj interpretaciji na demagogiju i zlonamjerno, počesto krivotvoreno, odavanje državnih tajni, s ciljem nanošenja goleme osobne štete pojedincima, pomoću koje bi se trebala stvoriti opća negativna slika o svima nama, dakle, o društvu u kojemu živimo, o državi u kojoj živimo, i koju - posljedično - treba dokinuti. S druge strane, što je, zaista, istraživačko novinarstvo? Odnosno, postoji li novinarstvo koje nije istraživačko, ako već namjerava biti novinarstvom?
Mate Bašić, Imotske novine, broj 7, ožujak 2005.
Priznajem da mi je bilo nemoguće poštivati zadanu formu od 45 redaka po postu, pa sam od nje brzo odustao. Ali nisam odustao od bloganja i nakane da, koliko je to u mojoj moći, bacim svjetlo na swinging politike, medija i tajnih službi u nas. Čitatelji su pokazali izniman interes za ovakav vid istraživačkog novinarstva, pa se s današnjim danom mogu pohvaliti s preko 91 tisuće učitavanja. Zahvaljujem uredništvu blog.hr što je stavljanjem pojedinih tema s 45 lines na naslovnicu doprinijelo ovakvoj posjećenosti. Hvala i čitateljima koji su mi mailovima, telefonskim pozivima ili komentarima, pružali podršku, davali informacije, sugerirali teme...
Možda zvuči neskromno, ali moram primijetiti da je 45 lines ostvario i određeni utjecaj i na klasične medije. Drago mi je da su komentarima reagirali na 45 lines: Boris Ličina, Jasmina Popović, Inoslav Bešker, Nikica Barić, Kemal Mujičić, Ivan Čanić, Tomislav Čadež, Ivan Grbavac Cobra i brojni drugi potpisani imenom, nadimkom i nepotpisani. Svi ste vi doprinijeli da se blog u Hrvata počne doživljavati ravnopravnije ostalim medijima.
Posebnu zahvalnost dugujem Mati Bašiću, bivšem kolegi iz Panorame, Nacionala i Globusa. Iako omalovažava i negira sve što napišem, Mate Bašić, novinarski genijalac po Denisu Kuljišu, svojim svakodnevnim, iznimnim angažmanom na i oko 45 lines, dadne mi poticaj za bloganje kad god pomislim "e sad baš neću napisati ni retka".
Post je objavljen 11.03.2006. u 12:08 sati.