Predsjednik Islandske šahovske federacije Gudmund Torarinson obratio se premijeru Olafu Johansonu moleći ga da od Bijele kuće zatraži Nixonovu intervenciju. Nixon je odbio sudjelovati u tome , shvaćajući da tu ne može ništa pomoći. Ipak, on je odlučio na razgovor pozvati dugogodišnjeg provjerenog američkog diplomata Theodora Tremblaya.
Tremblay je shvatio da u toj situaciji ne bi bilo zgoreg nekako pomoći Islanđanima. Njega su i onako nervirali Fischerovi odvjetnici sa apsurdnim zahtjevima - nadoknaditi Fischeru gubitke za ovo ili ono ili osigurati mu cjelodnevnu zaštitu u kojem bi bila četiri marinca!? On je vidio da Rusi polako dobivaju promidžbenu bitku.
Poslije razgovora s premijerom Islanda Johansenom, Tremblay je napisao brzojav koji je poslao na tri adrese: State Department, Savjet za nacionalnu sigurnost i CIA. Svedočanstvo o ovome može se naći u memoarima Henry-ija Kissingera, jer se, na kraju krajeva, kao državni sekretar osobno upetljao u taj šahovski problem.
Kissinger je odlučio osobno ohrabriti Fišera: "Pozvao sam ga i rekao mu - Amerika želi da ideš i rasturiš te Ruse!"
Sudionici tvrde da je ova rečenica sasvim preobratila Bobby-ija. Nije krio da se tako i osjećao: "Odlučio sam da su interesi moje zemlje iznad mojih".
Bez obzira na plamen patriotskih osjećanja, Fischer je nastavio sa kapricima. Definitivni preokret o putovanju na Island zbio se 3. srpnja. Toga dana britanski idustrijalac James Slater je objavio da je odlučio udvostručiti nagradni fond - na islandskih 125 000, on je dodao isto toliku svotu. Njegov automobil, u kojem je bio i Fischer, ulio se u rijeku drugih automobila koja se kretala u pravcu zračne luke Kennedy. Dan je bio pretpraznični, a autoput preopterećen. Let "Island Air" bio je predviđen za 19.30, ali je odgođen sve do 22.00.
Fischerovo ukrcavanje u zrakoplov nadgledali su pomno agenti KGB i CIA. Čim je zrakoplov poletio sa Fischerom, odmah su obavijestili svoja Ministarstva inozemnih poslova, da će se match za svjetskog prvaka u šahu možda, ipak, igrati.
Zrakoplov je rano ujutro sletio u zračnu luku Keflavik, a kolona, koja priliči šefovima država, odvela je Fischera do hotela van grada.
Strasti su onda proključale u Moskvi. Kako u svojoj knjizi "Fischer ide u rat" pišu David Edmonds i John Eydinov - šef odjeljenja za promidžbu CK KPSS (kasnije prvi suradnik Mihaila Gorbačova) Aleksandar Jakovljev, "bio je rezjaren ponižavanjem" sovjetskog šampiona i naredio Ivoninu da odmah vrati Spaskog. Obamro od straha, Ivonin se obratio psihologu za konzultacije: na koji način je moguće ubijediti Spaskog da se vrati, ukoliko on hoće ostati. Ova činjenica kao i činjenica da je u timu Spaskog bio magistar psihologije, poslužili su Fischeru za tvrdnje tijekom matcha da na njega djeluju "sovjetski parapsiholozi" i zahtijeva da se rivali oblože staklenom kuglom!
Situacija u tom trenu nije bila jednostavna. Spaskom nije bilo moguće reći ništa što bi sugeriralo na partijsku liniju, jer je nipošto nije trpio, pa se kao mogućnost razmatrala opcija da se vrati na zahtijev sportskog društva "Lokomotiva", gdje je formalno bio zaposlen, pod prijetnjom otpuštanja s "posla", ali je bilo potpuno nepoznato - da li bi to uvrijedilo šampiona. Ruski novinari su svjedočili da je ministar športa Sergej Pavlov obećao Spaskom trijumfalan doček - ukoliko se meč otkaže.
Događaji u Reykjaviku zbivali su se munjevitom brzinom. U podne 4. srpnja, Bobby Fischer se nije pojavio na ždrijebu, poslavši svog sekundanta Williama Lombardy-ija. Po pravilima FIDA, on je morao osobno biti na ždrijebu.
Ostalo je nejasno kakvu je kaznu za Fischera zahtijevala sovjetska strana. Počelo se sa novim iscrpljujućim pregovorima, da bi se na kraju razjasnilo da Rusi žele prvu partiju registrirati kao
Nixon i Kissinger su Fischeru naredili da pobjedi komuniste
pobjedu Spaskog. Svima je bilo jasno da će u tom slučaju - Fischer napustiti meč. Glavni sudac matcha, Lothar Šchmid, pokušao je od svega napraviti šalu: "Kako bi bilo da počne s jednim pješakom fore?". Sekundanti šampiona su se nasmijali, ali su ostali pri svome.
Direktiva iz Moskve bila je odlučna. Posljednji krug pregovora počeo je u četiri ujutru. Iscrpljeni Euwe je objavio: "Ne vidim drugi izlaz. Objavljujem da je Fischer izgubio prvu partiju".
Specijalni izaslanik Tremblay je u međuvremenu pokušao nekako popraviti promidžbenu štetu koju je proizvelo Fischerovo ponašanje. Pretendent je unaprijed dobio krajnje nesimpatičnu auru u svjetskoj javnosti. Rezultat te diskusije bilo je pismo koje je Fischer napisao svojeručno, a u kojem je on Spaskom predlagao da se sasvim odreknu novčanih nagrada - i da igraju za ljubav šaha. Sekundant i odvjetnici pravili su tekst cijele noći i na kraju krajeva uspjeli su nagovoriti Fischera da izbaci rečenicu o novcu.
Rano ujutro, dok je Spaski još spavao, dostavili su papir u njegov hotel: "Fischer se iskreno ispričava zbog svog neodgovarajućeg ponašanja i nedolaska na ceremoniju otvaranja".
Sada, poslije isprike, želi li šampion još uvek nezasluženu pobjedu u prvoj partiji?
- Ja vas poznajem kao sportaša i gentlemana i sa nestrpljenjem čekam priliku da se sretnem s Vama u igri - napisao je Fischer.
Post je objavljen 11.03.2006. u 11:18 sati.