Znalo se da samo Spaski može pobjediti Fischera, i Sovjetsko ministarstvo športa poduzelo je sve što je bilo potrebno, računajući da ukoliko, ipak, izgubi, to će biti samo krivica Spaskoga i njegovih osobnih nedostataka. Za pripreme Spaskog za meč - protiv Fischera Ministarstvu sporta je osobno bio odgovoran zamjenik ministra Viktor Ivonin.
U pomoć Spaskom pozvao je vodeće velemajstore, ali je on želio sam izabrati trenere. To su postali velemajstori Igor Bondarevski, Efim Geler, Nikolaj Krogius i Ivo Nej. Svaki od njih imao je svoj dio posla. Krogius je pored ostalog bio i magistar psihologije, a Nej - odličan tenisač. Trebali su oni pomoći šampionu da očuva snagu duha i športsku formu.
Pripreme u državnoj vili nisu išle ni glatko, ni lako. Na stolu šampiona češće je bio američki časopis "Playboy" nego šahovska tabla. Spaski je za ručkom obvezno pred sobom držao bocu whiskey-a i pripit, svojim slušateljima pričao starogrčke mitove koje je obožavao. Živio je za svoje zadovoljstvo, umjesto da je danju i noću bdio nad šahovskom tablom. Sam Spaski nije krio da se šahom bavio najviše po pet sati dnevno.
Od 1951. svi match-evi za prvaka svijeta igrali su se isključivo među sovjetskim šahistima, a Ministarstvo športa SSSR-a imalo je veliko iskustvo u organiziranju tih susreta.
Fischer je kategorički odbio ići u SSSR i zatražio je da se igra u Americi, što je, sa svoje strane, odbacio Spaski.
FIDA je onda objavila tender, na kome je bio zavidan odziv ponuda iz Jugoslavije. Svaka republika, osim Makedonije, kandidirala je neko svoje reprezentativno mjesto.
Prijave su stigle iz Zagreba, Beograda, Sarajeva, Bleda, Atene, Parisa, Dortmunda, Amsterdama, Zuricha, Reykjavika, Buenos Airesa, Rio de Janeira, Montreala i Bogote. Malo je gradova koji nisu željeli biti domaćini "meču stoljeća". Najviši fond nagrada predložio je Beograd, 152 000 dolara i bio glavni favorit za domaćina susreta. Reykjavik je sa 125 000 dolara bio na drugom mjestu. Jer razlika između Beograda i Reykjavika nije bila tako velika, i imajući u vidu da su Islanđani obećali još 60 posto prihoda sudionicima od TV prava, predsjednik Američke šahovske federacije Ed Edmondson je dao suglasnost da se meč igra u Reykjaviku.
Fischer nije prihvatio priznati "moskovski pakt" i tražio je Beograd ili bilo koji drugi grad zapadne hemisfere. Tada su se pojavile i ideje da se meč igra u dva dijela: početak u Beogradu, a drugi dio u Reykjaviku. Beogradske vlasti, koje su do tada s radošću gledale na mogućnost da budu domaćini susretu koji privlači takvu pažnju, postale su odjednom opreznije. Gradonačelnik Branko Pešić šalje zahtjev da svaka šahovska federacija uplati depozit od po 35 000 dolara, imajući u vidu da meč može biti otkazan zbog Fischerovog kapricioznog ponašanja ili drugih razloga. Svjetska federacija je bila suglasna. Sovjetska također. Amerikanci nisu imali para.
Tada je predsjednik FIDE Machgielis (Max) Euwe Fischeru postavio ultimatum: ili će Fischer prihvatiti dogovorene uvjete, ili će susret biti otkazan, a za titulu će se boriti Spaski i Petrosjan u Moskvi. Fischer je potvrdio sudjelovanje, ali je Beograd povukao kandidaturu jer nije dobio traženi depozit. Ostao je samo Reykjavik.
Otvaranje susreta i ždrijeb bili su planirani za 1. srpnja, 1972. godine, a prva partija za slijedeći dan.
Bobby Fischer je imao kartu iz New Yorka za 25. lipanj, ali on se toga dana nije pojavio u glavnom gradu Islanda. Za meč se pripremao u skijaškom centru na planini West Appalachian, okružen šahovskom literaturom i ne rastajući se ni danju ni noću od šahovske table. Međutim, pred sam početak meča došao je novi zahtjev od Fischera: tražio je 30 posto od ulaznica. Islanđani su izgubili moć govora, jer su upravo od toga mislili pokriti troškove za zakup sale i za nagradni fond.
Fischer je u New York došao 27. lipnja, jer je sljedećeg dana imao novu kartu za Reykjavik, ali se opet nije pojavio u avionu. Njegov odvjetnik Andrea Davis objasnio je da su on i Fischer na vrijeme došli na aerodrom, ali da je Fischer iznenada odlučio kupiti budilnik u nekoj prodavaonici. Dogovorili su se da se nađu u avionu. Kada se Bobby spremio krenuti ka avionu, vidio je gomilu paparazza i vratio se odmah nazad.
Budući vrijeme još nije prekoračeno, organizatori su se pripremali kao da će susret zaista početi 1. srpnja, ali toga dana objavljen je članak državne sovjetske novinske agencije TASS, koja je Fischerovo ponašanje nazvala "odvratnim iživljavanjem". Krah matcha bio je na pomolu. U pet popodne u Nacionalnom teatru održan je koktel povodom početka matcha na kojem su se okupili svi: predsjednik Islanda, predsjednik vlade, članovi kabineta. Ali, mjesto pored Spaskog - bilo je prazno. Nitko nije znao gde se Fischer nalazi u tom trenutku.
Post je objavljen 11.03.2006. u 11:13 sati.