Nemam ja lošu narav, samo sam impulsivna,
I nikad ne znaš prasak kada će ponovo doći.
Pa kad vrisnem, zaurlam ili ljutito reagiram,
Više se ne nerviraš, jer znaš da će brzo proći.
To je samo tren, kad se ne mogu obuzdati,
Kad krv jurne u glavu i sve izmakne kontroli.
Ali već, nakon nekoliko trenutaka, ću se ispričati
Tebi, jedinom čovjeku koji me razumije i voli.
Nemam više sumnji, nedoumica, ja vjerujem tebi,
Tvoju riječ poštujem i potpuno sam ti predana.
U mojim riječima ni ti nikad nećes zloću prepoznati,
Jer znaš da sam cijela od iskrenosti i istine sazdana.
Nisam zlopamtilo, umijem i ja tebi opraštati,
A do sada i nisam imala baš neki razlog za oprost.
Ti, velicanstveno, drago, prekrasno i bezgriješno biće,
U mom si se srcu nastanio kao domaćin, a ne kao gost.
Ti me najbolje razumiješ, najbolje poznaješ,
Tvoje je srce tako veliko i topline ljubavi prepuno.
Znam da ću uz tebe biti sretna, mažena i pažena,
Zato sam ti se i predala svim svojim bićem, potpuno.