Netko se sjeća, a netko može i provjeriti što sam pisao o famoznoj dizajnerskoj kuhinji tu, kod mene.
Situacija se, stvarno neugodna, ponovila. Danas.
Zbog ubrzanog tempa i moje loše procjene vremena te nekakve slabosti (vjerojatno nedostatak dvovalentnog željeza) nisam uspio svaki put oprati sve suđe pa se ono gomilalo, najviše u mojoj sobi. Loše je to, i danas sam odlučio nakon večeranja sve potrpati u makinu jer je očito da bi ogromna količina suđa iziskivala puno vremena, puno vode, puno plina i puno detergenta, dok ona to riješi vrlo lagano, uz niti 10 litara vode, nešto struje i jednu tabletu. Ovakvo zanemarivanje suđa i robe mi se nije dogodilo nego jedan put, i stoga žalim.
I tako ja uredno sve stavim unutra, i bacim se na pranje robe, koje se nakupilo isto tako puno. Previše, ali nisam htio sad koristiti i makinu za robu. Mogla bi se ova Bakica naljutiti (znate koja). Iako sam slušao radio na mp3playeru, umro sam od dosade koje pranje robe stvara, a na kraju to sve treba ocijediti, potkošulje i ta sva donja roba je ok, ali hlače... Strojna centrifuga radi najviše oko 16.6 o/s, a ja hlače mogu vrtiti u frontalnoj ravnini najviše do 2 o/s - to ne pomogne puno.
Naravno, onda treba sve i sušiti, ali zašto sušiti u sušilici - stavi to na radijator. Aj neka. Nema veze.
I tako ja to sve perem, ruke mi crvene od Domestosa kojim sam prao robu (nije loš uopće - ionako na njemu piše da je dobar za robu) i od vruće vode, slušam ja radio, prilazim radijatoru kad ono iza mene Bakica. Usrao sam se. Bez šale. Bakica ne bi smjela uz škale na kat jer je slomila kuk. Iako mi je žao što joj se to dogodilo, lijepo je kad ti par mjeseci netko ne dosađuje kucajući ti po vratima i provjeravajući je li pališ zavjese, jer, budimo iskreni - zašto ne bih? Mlad sam - i to je sasvim dovoljan razlog da joj uništim nešto, rekla bi ona.
Ja ono u čudu, kao kad je dijete prohodalo, ali čudo brzo prsne kao balon od sapunice.
I tako ja strgnem slušalice, a ona meni: "Ti mene ne čuješ?"
A ja kažem: "A evo perem robu i slušam radio".
I pita ona mene gdje je njoj njena dragocjena zdjela. Imala je 3 zdjele (očajna socijalistička proizvodnja) i nakon što je rapidno dala otkaz posljednjoj sluškinji (jadna žena, jest, bila je malo u svom filmu, ali što je, je - Bakica ju je ispizdila) nestala joj je jedna, a sad nema još jedne! BTW nestala je i moja, daaa...
Ja sam znao da je u makini, ali sam je htio uključiti kad ona ode leći, da mi ne dođe i počne me ispitivati.
I što ću - kažem ja njoj da je u makini. A ona kao da sam joj šestarom probušio ganglion Gasseri. "Tko je tebi dao dopuštenje da se koristiš perilicom?"
"Ja, ovaj, teta, pa meni se skupilo od 3 dana posuđa, a nemam vremena za prati sve to na ruke, a još i robu, evo vidite koliko se suši toga..."
"Ti nemaš pravo koristiti nešto u kuhinji bez da me pitaš."
(upravo suprotno - kad sam useljavao, u oglasu je pisalo KORIŠTENJE KUHINJE, a i sama je to potvrdila više puta)
Nisam joj ništa rekao za to jer bi popizdila očito. Zato sam joj rekao: "Pa vaša kćer je rekla da nema problema, ako se baš skupi više suđa..."
A ona na to opet nešto melje, nisam baš čuo sve.
"Ništa", kažem ja, "evo sad ću, teta, otići dolje i sve oprati, ma nema problema, ispričavam se, evo samo da još ovo malo robe operem", misleći da je sve gotovo.
Perem ja, i čujem nju kako zove nekoga telefonom. Meni u glavi par neurona viče "nije valjda!", ali je. Zvala je kćer u drugu državu da bi je pitala je li to ona meni ikad dopustila.
Pas mater, pa to je vrhunac nevjerojatnosti! Meni skočio tlak, već sam htio izjuriti vani, bilo gdje, a ona kaže iz prizemlja: "Dođi tren dolje, da ti nešto kažem."
Siđem ja, sav onako pokoran, tipa "sad ću ja to sve srediti blabla", a ona meni počne monolog (da, razgovor s njom najčešće nije razgovor s kim god ona pričala - ljudi slušaju što ona ima reći, a kad ljudi nešto kažu, pravi se da ih ne čuje kako treba, žali se na njihovu dikciju, pa je svako nastojanje dijaloga u korijenu sasječeno efikasnim obeshrabrivanjem protivnika...).
Slijedi monolog brzine 2.5 riječi po sekundi:
"Ti si došao u ovu kuću... ja sam ti sve ponudila, da se osjećaš kao u svojoj kući... došao si u slavnu kuću, sve je bilo čisto. I ova perilica, to nije za tebe. To je za mog sina, koji se kani vratiti jednog dana... da nađe kuhinju kako treba, čistu i da radi... Nisi smio koristiti perilicu, sad sam zvala kćer, kaže da ti nije nikad dopustila korištenje perilice... Imali smo još studenata, svaki je imao svoju spužvicu i svoj detergent i prali su za sudoperom... ti si isto tako godinu dana... sad kažeš da nemaš vremena jer učiš... pa onda koristiš moju perilicu" (tu ja upadnem u dobroj namjeri)
"Ali, teta, nisam ja koristio nju nego jedan put, to je samo zato jer mi se danas skupilo i robe i suđe i svega, pa ne mogu sve stići." (a tu ona upadne)
"Da, ti kažeš da ne možeš prati suđe na ruke jer ti se ne da (AAAAAAAAAAAAA!!!1) , a ovo nije tvoja kuća... iako sam ti rekla da se osjećaš ko u svojoj kući...
(na ovo sad sam se stresao, ali vjerujte mi, STRESAO)
"moj sin kad dođe iz amerike... mene pita -mama, smijem li upotrijebiti telefon?- ili bilo što pita, jer ovo nije kuća gdje on živi... on kad je tu svaki put opere kadu nakon tuširanja" (da, kao da se pere svakih 2 tjedna a u među vremenu radi u zemlji, pa je kada blatnjava)
"Perilica nije za svakodnevnu upotrebu, ona mora ostati čista za mog sina, a jedan student(!!!) je koristi, to je nedopustivo...ja ne bih koristila u tvojoj kući stvari... zato te molim... da je više ne koristiš... evo možeš sad, dopuštam ti... ali samo da opereš perilicu jer je sad nečista... vidiš, donijeli su mi i osvježivač perilice, i sad ćeš ga potrošiti (jebena stvar traje inače više od 75% godine, da se zna), a gle kako lijepo miriše... ajde, sad lijepo operi, ali molim te!... nemoj ovo više raditi, jer ovo nije za tebe, možeš pokvariti"...
A ja samo stojim onako po strani i tren gutam knedle, tren mi se učini da je pred mnome Aljona Ivanovna, a ja pomišljam na jedan medijani presjek neurokranija...
I tako ja upalim makinu i nešto se motam bez veze po kuhinji, ko fol gledam što ću navečer jesti (jebeš to, to ću preskočiti, ne želim je gledati).
I sad ZNAM što će se dogoditi. Starim osobama je JAKO dosadno, pogotovo kad se nađu u situacijama kad ostanu sami, a posjećuje ih netko prilično rijetko.
Ima tu u ulici jedna jako dobra žena, doktorica s kojom popričam o školovanju i slično, i super je stvarno, zna kako mi je. I sad, kad joj dođe izmjeriti tlak, reći će joj o tome kako sam se ja usudio(!!!) upaliti makinu, a NEĆE joj reći ovo o toni stvari koje su mi sjebale dan.
Onda će kad joj dođe fizioterapeut koji je isto dobar, ali s njim ne pričam jer ga rijetko i vidim, i njemu reći istu priču.
Onda će isto ponoviti svojoj dvorkinji (da, danas postoji robovlasništvo) koja je neizmjerno strpljiva draga žena.
Onda će, što je najgore, sve ovo ponoviti i sinu u Americi, a što je najgore, možda mu i faksira hitno pismo, jer ima telefaks (kojeg izgovara "tele'faksss", a kojeg sam nebrojeno puta popravljao, ali to nema nikakve veze - samo se loše stvari pamte, zar ne?)
I onda tko zna - možda i izletim iz stana, pri čemu će obići gornji kat gledajući što sam uneredio i pokvario, jesam li možda izmetom pisao po zidu, pišao po televizoru, skladištio mrtve mačke pod tepih, pomaknuo vazu, čipku... I SJETIT ĆE SE SVEGA KAKO JE BILO PRIJE PAR GODINA U KUĆI, a NEĆE SE SJETITI da je uvdje bilo još 2-3 studenta koji su zasrali zid nogama i obojanim kušinom, puknuli vodokotlić, i slično pa će to pripisati meni i dati mi račun za sretan put.
Također se neće sjetiti kad sam glumio patronažnu sestru kad je slomila kuk i golu je dizao s zapišanog i zasranog poda kad je pala s kreveta i druge gadosti o kojima ne želim pisati jer nije moralno otkrivati neke stvari.
Bože mili, možda sam najeba... stay tuned...
Post je objavljen 24.02.2006. u 21:58 sati.