-hello...znam da nisam dugo pisala, ali stvarno se nije puno toga događalo ovdje u ovoj zemlji, hehe...sad sam bila na piću s Dawsom pa sam odlučila i nešto zapisat...od onog dečka sam odustala jer se on očito ne zna izjasnit šta želi od tog svog navlačenja već toliko dugo, mislim tko je njemu kriv kad je taki, pa neću ja sad njega čekat, nije on neki savršeni lik da se na njega svi ljepe i da se treba čekat red ko za WC, ma ko ga jebe...u školi je sve dobro, osim što me profesor diskvalificiro s liste za natjecanje jer nisam došla na dodatnu iz Latinskog, ma baš me briga iako mi je to bila želja da idem na neko natjecanje, a Latinski mi najbolje ide, ali dobro sad ne mogu vratiti vrijeme...odkad sam odlučila da neću više se trudit oko onog lika, sva sam happy, sve mi je bolje i imam puno više želje za izlascima i sličnim stvarima...ewo upravo slušam Panteru(Cowboys from hell) baš sam neka luda, sve mi nekako super, dok mi je još prije 48 sati bilo katastrofa...e da ovih dana sam neka, ajmo to nazvat nadarena, samo nešto crtam, pišem pjesme, ma umjetnička duša nema šta :) uspjela sam otjerati onu dosadnu, tmurnu depresiju, neznam ni kako sam to uspjela, ali sad osjećam neko jako samopouzdanje, ma preporodila sam se, otjerala sam crno nebo iznad moga svijeta koji se rušio i sad vidim samo kako se te ruševine obnavljaju i ponovno je došlo Sunce, a baš smišljam rečenice, nema šta...:) ali stvarno kažem imala sam osjećaj da me sve guši, nisam mogla disat htjela sam potegnut za nečim što bi me uspavalo za trenutak i da prespavam ove sumorne dane, sve je bilo protiv mene(obitelj, prijatelji,vrijeme...) sve se okrenulo naopako, osjećala sam neku prolaznost, dani su prolazili jedan za drugim, a ja se nisam uspjela ni okrenut, sve mi je to išlo na živce, ljepi trenutci su brzo prolazili, a teški su se činili tako dugima, ali hvala Bogu sad je sve bolje...neznam dali bi još nešto trebala reći...?
ewo jedne moje pjesme nije inspirirana ničim posebnim, to je samo tako izašlo iz mene...
(sve povezanosti sa nekim stvarnim osobama(sa mnom) su slučajne..:))
"koliko sam puta sjedila u tamnom kutu sobe
misleći na ono što je prošlo, a ne na ono što će doći,
kolike sam besane noći provela čekajući hoće li tuga proći.
Puno puta sam sjedila uplakana, čekala da me netko primjeti
i molila se uporno samo da me se on sjeti.
Pitam se samo gdje sam pogriješila?
Možda što sam zavoljela njega
tek kad sam ga se potpuno RJEŠILA?"
ma nije ništa posebna, jel tako...pusa
Post je objavljen 11.03.2006. u 00:15 sati.