Marketing
Popravi svijet, započni od sebe!!!!!!!
Ova me rečenica bacila malo na razmišljanje pa ju tako danas dijelim s vama. Dobila sam u srednjoj školi jednu malu knjižicu od profke iz vjeronauka koja se zove "Savez bez imena" u kojoj se nalazi ova rečenica i koja mi je jako draga i korisna.
Započeti od sebe...šta to uopće znači? Znači li to da se u nekim stvarima moramo promijeniti. Da neka svoja ponašanja i reakcije promijenimo. Ali dali da se mijenjamo samo zato jer drugima takvi nismo dovoljno dobri pa da bi njima udovoljili idemo se mijenjati iako to ne želimo...jer ipak imaš prijatelje oko sebe koji te vole baš takvog kakav jesi i nebi htjeli da se mjenjaš. Baš žele da ostaneš tako otkačen, lud, pričljiv, smiješan pa čak i u nekim situacijam nerazumljiv...ali to je ono što tebe čini takvim...
Mislim da to nije to. Mislim da to znači da sam sebe prihvatiš takvim kakav si i da se prvo pomiriš sam sa sobom, da se dobro osjećaš u svojoj koži i oko ljudi koji te okružuju. Zato kaže POČNI OD SEBE...Kad sebe prihvatiš onda lakše puštaš ljude u svoj život i lakše neke situacije podnosiš...Možda čak i prije nego reagiraš na nešto prvo dobro razmisliš o toj situaciji pa onda odlučiš kako dalje. Time se lakše možda otvaraš ljudima za koje znaš da su dobri i da te vole i da te uvijek slušaju, samo nekad si nesiguran u sebe pa radije sve držiš u sebi i time polako unutra pucaš...a nitko oko tebe nezna šta ti je ni kako ti pomoči. A žele!!!
Prijateljica mi je napisala sad jedan jako dobar post o maskama koji vas baš potakne na razmišljanje(pročitajte ga na smilich.blog.hr)...I moj odgovor na njeno pitanje je da ja znam da nekad imam masku i jako ju često stavljam kad sam tužna i kad me boli. Ja sam jedna od onih koja sve drži u sebi i kad počne pucati unutra onda zatraži pomoć...ali jedan dan će to biti prekasno i ja ću puknuti skroz,a lakše je kad sve izbaciš iz sebe. Time i dobiješ koji savjet pa možda lakše odlučiš kako i šta dalje. Ali jednostavno imam dana kad mi se svi "gade", kad me svi nerviraju...a pogotovo njihova pitanja "Si dobro? Šta ti je?" Koda čovjek ne može biti i tužan nekad. Znam da se samo brinu za mene,ali kad im na prvo pitanje odgovorim da sam dobro i da mi nije ništa onda nemojte dalje opet pitati ista pitanja jer sam vam valjda jasno rekla da nebi pričala o tome... pa čak i da me nešto muči. Istina je da čovjek nesmije i netreba sve govoriti drugima i MORA imati neku tajnu koju nitko nezna nego on sam i koju će ponijeti sa sobom u grob. Meni mama to stalno govori i sad ju napokon shvaćam zašto...Osjetila sam (a vjerujem i većina vas) na svojoj koži kako je kad te frendica izda,a ti si joj kao glupača uvijek u suzama odlazila po utjehu i sve joj govorili...i na kraju ona te tako povrijedi da si sama sebi kažeš da je među vama prijateljstvo završilo. Ali na kraju...ipak ostanete "prijateljice" koje se tu i tamo čujete, ali ništa posebeno jer ona je bila TA osoba koju si tako voljela i koja te jedina razumjela u problemima i bez koje nisi mogla. I sad kad znaš da to "sigurno mjesto" više ne postoji jako ti je teško. I nemožeš se ipak toga skroz odreći,ali isto tako ni oprostiti. Zato su mi i počele situacije da se zatvaram u sebe pa nekad i polako počnem pucati po šavu,ali...Uspijem se izvuči zahvaljujući nekim ljudima koje volim najviše na ovom svijetu. Zahvaljujući NJEMU kojeg mrzim jer je kao dečko jako težak, ali kao frend me nikad nije napustio i uvijek mi je bio tu. Pa čak i ako on to ne misli i nezna na koji mi je način pomogao,ali ja znam. I zato ga i s druge strane neopisivo jako volim...
Stvarno sam zahvalna ljudima koje imam oko sebe...VOLIM ih svim svojim "malim" srcem. I nek mi zato oproste ako sam nekad loše volje i ako sam ljuta pa se na njima iskalim...sve to nije namjerno nego jednostavno jedan od tih dana.
Eto danas malo moje iskrenosti sam podijelila s vama. Danas je jedan od tih dana,ali sada nije kao nekada težak nego samo malo čudan. Ma ja sam vam sva čudna pa...:-)
Post je objavljen 10.03.2006. u 22:19 sati.