... kada su me obujmile njegove ruke...
... kad me je primio u svoj zagrljaj...
... u meni se pobudilo nesto sto je dugo bilo zakopano...
... zaspalo i tami...
... i sad se probudilo...
... sreca...
... potreba da me netko zastiti svojim zagrljajem...
... osjetila sam da sam sretna...
... napokon...
... svojom toplinom unistio je sjetu koja me dugo mucila...
... obrisao je sjetu s moga srca...
... sjetu nakon dugog lutanja...
... nakon mnogo uspona i padova...
... nakon onoga sto si mi ti ucnio...
... nakon sto si me bacio na cestu izgubljenih i zaboravljenih...
... ON m eje pronasao...
... vratio mi vjeru...
... pronasla sam svoje utosciste...
... skloniste od kise...
... pa makar i na tren...
... a da li sam se tada sjetila tebe?...
... ne znam...
... pozeljela sam da taj tren traje...
... sklad mirnoce i spokoja...
... nisam pomislila na tebe...
... mozda jer sam te zaboravila taj tren...
... ili jer sam postala svjesna da ce tvoja blizina...
... tvoja blizina u mom srcu...
... uvijek zivjeti kraj mene???....
... ne znam...
... osjetial sam njegovo kucanje srca...
... i shvatial sma da mi je stalo...
... da je njemu stalo...
... i da nisam mozda sama...
Post je objavljen 10.03.2006. u 22:28 sati.