Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/snoopyshist

Marketing

The land of the free and the home of the brave

Danas imam strah od telefona, mobitela i maila. Naime, zvali me jučer s jednog od onih siteova za green card. Da pojasnim, cijelu stvar sam ispunila i platila pred nekih 4-5 godina, čisto iz znatiželje, uljuljanja u očaj izazvan tadašnjim radnim mjestom. Od tad ništa. Do jučerašnjeg kasnog poslijepodneva. Jučer ja, naravno, (imamo Hrvatsku!), radim neplaćeni overtime, zvoni mobitel. Predstavi se koka uredno, veli otklem zove, ženska se raspričala, (meni stoji otvoren dokument nad kojim mozgam već sat vremena otvoren na ekranu ) i kaže mi da sam jako visoko rangirana za to prema tim nekim njihovim kriterijima, nudi brda i doline, posao, njihovu pomoć kad stignem tam,pomoć oko papirologije, samo kaj mi nije rekla da me čeka karijera u Hollywoodu, bla bla bla. Ja bi joj samo trebala sad pomoći da ispuni moju aplikaciju za zelenu kartu koja će vrijedititi idućih 10 godina. Iskreno, znam da je američka ambasada svojedobno (correct me if I'm wrong) imala zabadava te lutrije za green card. Nisam nikad to tam ispunjavala pa ne znam sa sigurnošću da li je bilo za džabe. Eh, to zadovoljstvo košta određeni broj US $. 199,00 only. Velim ja njoj da nemam danas kartice sa sobom. Pita ona mene kak mogu izaći iz kuće bez kartice? Velim ja da sam ostavila novčanik ujutro u brzini na stoliću i da uglavnom rintam ko crnac i nemam vremena radit shopping za vrijeme pauze jer je i ne koristim dulje od 10 minuta. Rekoh joj da i imam dva novčanika otkad su mi maznuli jedan u kojem je bilo sve pa sam se opametila. Eh, danas se desilo da je onaj famozni s karticama osto doma jer sam večer prije zbrajala slipove koji će mi doći na naplatu za moj famozni trio master-american-diners. Isto tako, rekoh joj da imam ovdje steady job (to je danas upitan pojam, ali recimo da je tako) i da sam to tada ispunila u trenutku očaja radi tadašnjeg posla. Reče ona da se mora posavjetovati sa svojim supervisorom i da će me zvati kad dođem doma. Isključih mob naravno nakon toga. Otišla na svoj tečaj fotkanja koji traje do kasno u noć. To je, ljudi moji, pravi gušt, a ne vaša prazna obećanja i pobiranje love za "hlebince" poput mene onomad pred određeni broj godina. Iako, vjerujem da bi ih bilo koji bi popasli ovo for the second time..

UPDATE:
Naravno da su opet zvali. Naravno da sam ih otkantala. Rekoh im da me ne gnjave više i da ne sjedim samo kod telefona čekajući njihov poziv. I da imam život i posao i ovdje. Na kraju više nego "ugodnog" razgovora u kojem me nazvala neozbiljnom, a ja nju iznuđivačem novaca za naivne mi je poklopila slušalicu.

Post je objavljen 10.03.2006. u 19:51 sati.