Marketing
Zaboravljeni
Već sam priznala da su djeca moja velika slabost, pa sam ostala zapanjena kad sam naišla na članak na Tportalu: Dovedu dijete u bolnicu i ne dođu po njega.
Žao mi je ljudi, ali doša je na red tužan post. Donosim dio:
U posljednje vrijeme sve više roditelja u Srbiji dovodi djecu u bolnicu na liječenje i onda više ne dođu po njih. Samo u protekla dva mjeseca u kraljevačkom kliničkom centru ostavljeno je 10 mališana, uglavnom beba, piše Glas javnosti
Tamošnji stručnjaci kažu da roditelji godišnje ostave pet do deset mališana. To su uglavnom romska djeca, siromašnih roditelja, kao i djeca iz vanbračnih zajednica.
Romi zbog teške materijalne situacije ostavljaju djecu u bolnicama, jer su tu na sigurnom, na toplom i imaju što jesti.
Roditelji su rasterećeni tih briga. Motiv za ostavljanje mališana može biti i nesiguran ishod liječenja. Postoji opasnost da se dijete ne izliječi ili da ostane s vidljivim manama. Kad se ovako nešto dogodi, pacijente obično zadržavamo duže nego što treba, da bismo roditeljima dali vremena da se predomisle.
'Zaboravljaju' se izvanbračna, ali i djeca iz brakova, uglavnom mlađa, ali i ona malo starija. Bez obzira na to, kad se nešto ovako dogodi, tamošnje bolnice zadržavaju dijete nekoliko mjeseci, dok centar za socijalni rad ne odradi svoj dio posla i odluči hoće li biti vraćeni obitelji ili smješteni u dom za nezbrinutu djecu.
Iako se ovaj članak odnosio na Srbiju, to se zapravo događa u cijelom svijetu.
Recimo da i razumijem neke roditelje tj. one koji se doista ne mogu skrbiti o djetetu pa u bolnici nalaze adekvatnu njegu za svoju djecu. Ali sam način na koji su ostavljeni... pa ni psići se tako ne ostavljaju.
Što se tiče ostavljanja samo zato jer dijete ima neku grešku, to je neprihvatljivo. Znam ja da ima svega na svijetu, ali nema razloga da upravo djeca pate jer roditelji ne mogu prihvatiti njihove mane.
Post je objavljen 10.03.2006. u 22:49 sati.