od danas u broju svojih rođendanskih svjećica na torti...I sve mu se kreće oko te brojke...ima svoje dvije cure od kojih jedna ima dvije godine..
Nije više savršen sportaš, ali je zato savršen tata...Prije nego sam se rodila rekao je kako ću mu "pojesti svu ljepotu", ali još nije pustio pivski trbuh i sasvim se dobro drži, iako misli da ga načima zub vremena i da je u lošoj formi. Mama se smije tome sa strane i gleda to dvoje zaigrane djece razmišljajući o tome tko li će od nas dvoje prije odrasti.
A ona je nekako umorna od svih boleština koje su nas pokosile, pa od ove nikad-kraja zime i tako još nekih stvari koje ja ne razumijem.
Ali smo danas bili na ručku u restoranu i zalila sam svu rižu na sebe i to je baš bilo super...Pjevala sam tati u jutro pjesmicu za rođendan i otvarala s njim poklone.
Mama još nije vratila neke komentare na blogu, nema volje ni za to...da ne mislite da ne komunicira, taman se javila, a ono nestalo...
ZAto se ja zahvaljujem u njezino ime, jako joj gode pohvale, posebno one kako se vidi da se puno bavi sa mnom, jer baš se uvijek ne osjeća kao super mama, pa joj je drago kada se barem trud pohvali....
I sada se premišlja da li početi raditi kolač za tatu ili se još malo izvaliti...Tata uvijek kaže neka se prvo odmori, pa će onda tako i napraviti, makar njegova torta ne bila gotova...budemo ju vi zajedno radili....jupiii!
I naravno, sretan ti rođendan mužiću (ne piše ovo omama nego ja koja ga tako zovem kada se ne javi odmah, jer znam da se nakon toga uvijek oglasi - jesam mustra ha?)
Tvoja mala djevojčica
Post je objavljen 10.03.2006. u 15:52 sati.