Pregled posta

Dokazujući svoju temeljnu tezu da je pornografija ženama korisna, Wendi McElroy osobito ističe njen informativni i edukativni značaj. »Pornografija je jedan od prozora kroz koji žene mogu zaviriti u seksualne mogućnosti koje su im otvorene. (…) Pornografija i feminizam su suputnici i prirodni saveznici. (…) Upravo zato jer znam kako brutalan seks može biti, inzistiram na podsjećanju žena da također žive u svijetu seksualnih mogućnosti i užitaka.« (10) Informacija je temelj ne samo za puki "zdrav seksualni život", nego i za pun razvoj osobnosti.

Wendy McElroy: XXX: A Woman's Right to Pornography, knjiga objavljena 1995. U potpunosti dostupna na webu. Mrežno sjedište autorice: www.WendyMcElroy.com. »A site for Individualist Feminism and Individualist Anarchism«.

Neke ženske aktivistice bez ustručavanja su prihvatile mogućnost da na pornografiji zarade, ali da istovremeno educiraju i žene i muškarce kako da više uživaju u seksu, budu uspješniji par i potpunije osobe. Jedan od izrazitih primjera je primjera Candida Royalle. Krajem 1960-ih i u ranim 1970-ih godina studirala je dizajn, bavila se jazzom, plesom i kazalištem, te sudjelovala u ženskom pokretu; i danas je jedna od voditeljica Feminists for Free Expression (FFE). Tražeći naćin da financira svoj "nekonvencionalni životni stil" od 1974. nastupila je kao glumica u oko 25 pornografskih filmova.

Godine 1984. osnovala je Femme Producitons Inc. i stala iza kamere, kao redateljica iproducentica. Do danas je snimila 16 filmova za odrasle. No, nije joj bio cilj samo zarada: njeni su filmovi namijenjeni prvenstveno tome da ih heteroseksualni parovi gledaju zajedno, radi užitka i radi obrazovanja. Njezin rad zadobio je široko priznanje ne samo u medijima (mnogobrojni nastupi na televiziji, prikazi i intervjui u najuglednijim časopisima kao New York Times i Time), nego i u znanosti. Nastupala je kao govornica na konferencijama American Psychiatric Association, World Congress on Sexology i u brojnim drugim prilikama, iako nema formalno znanstveno obrazovanje. Prva je od autora erotskih filmova postala članica American Association of Sex Educators, Counselors and Therapists (AASECT). Godine 2004. objavla je knjigu naslovljenu "How to Tell a Naked Man What to Do".

Ovdje još možemo dodati da ulazak žena u pornoindustriju, kako smo vidjeli na primjerima Femme Producitions i Fatalle Videos, pridonosi pomaku ponude od puke pornografije u izvornom smislu (sadržaji namijenjeni seksualnom uzbuđenju i zadovoljenju, kao pomoć u masturbaciji ili u predigri), koja služi seksualnim potrebama samo u trenutačnom "pražnjenju napetosti" što je za Freuda jedini smisao seksa, ka ambicioznijoj ponudi koja uključuje i edukaciju, poticanje na vlastitu dalju primjenu, ponavljanje i razvijanje viđenoga, poticaj na inicijativu i eksperiment u spolnom životu. U tom smjeru možemo tražiti izlaz iz tjeskobe iznesene u prethodnom poglavlju: konzumenti pornografskih sadržaja, sada često parovi a ne sami muškarci, nisu više puki objekt pornografske predstave koja njima upravlja, nego aktivni subjekti, koji sudjeluju u jednoj široj predstavi koju zajedno stvaraju producenti i konzumenti.