Ispričavam se svim redovnim čitateljima/icama, što protekle dvije nedjelje nisu mogli uživati u zabavi i pouci mojih propovijedi. Imao sam dobar razlog: bio sam lijen i nije mi se dalo pisati. :)
Pokušat ću danas razjasniti nešto što sam više puta u svojim napisima spominjao: činjenicu da ja i moj Braco jesmo dva suprostavljena pola, ali da nas trebate shvatatiti više kao Jin i Jang, koji uvijek idu zajedno i tako tvore svijet, kao dvije sile koje se miješaju i nikada ih se ne može posve jasno razdvojiti, nego kao dva apsolutno rastavljena entiteta, kako vas to uči kršćanska teologija i cijela zapadnjačka metafika, opsjednuta razlikovanjima.
Stvari stoje ovako: Krist i Sotona su braća, oni se vole i mrze. Nema samo ljubavi u jednom od njih niti samo mržnje u drugom, i zato vam i ja, Protivnik, govorim o ljubavi (pa čak tvrdim da je romantika oruđe Sotone).
Razlikuju se jasno, ali se i nikada ne mogu apsolutno odvojiti, kao što se recimo (nadam se da toliko kužite matematiku, to moćno oruđe demonologije!) racionalni i iracionalni brojevi po definiciji lako razlikuju, ali kada ih smjestimo na brojevni pravac, potpuno su pomiješani na svakom djeliću pravca, koliko god malen bio. Između svaka dva racionalna broja postoji beskonačno mnogo iracionalnih, između svaka dva iracionalna, beskonačno mnoštvo racionalnih.
I tako vam je sa Mnom i sa Bracom, sa Dobrim i Zlim, sa Ljubavi i Mržnjom, Erosom i Thanatosom, sa Rajem i Paklom, Spasenjem i Osudom. Uvijek idu zajedno, samo u teoriji (metafizici, teologiji, demonologiji) mogu se razdvojiti. Unutar svakog dobra skriva se zlo, unutar svakog zla dobro, i tako dalje, u beskonačost prema dolje, u beskonačnost prema gore. Pa zato, često, čak ni meni nije lako razlikovati dobro i zlo.
Tako je čak i u višim dimenzijama.
A ipak, da ponovim, ne znači da su jedno te isto!
Napisao sam jednom da trebate učiti od Kineza. Evo taj Jin i Jang, recimo. Svi znate, vjerujem, uobičajeni prikaz: krug podijeljen na crno i bijelo, jednom izuvijanom crtom tako da crna i bijela površina, iako se jasno razlikuju (nema sivih međutonova) ulaze jedna u drugu (a ona nježna sinusoida među njima, ah, tako sjetno podsjeća na ženske obline!). A naći ćete i prikaze, gdje je unutar crne površine dodana jedna manja bijela točka, i unutar bijele površine jedna manja crna točka. Tako vam je to sa bijelim anđelom i crnim đavolom, sa Kristom i Sotonom, sa Logosom i Alogosom.
Da li smo dakle Ja i Braco isti, ili različiti? Da li se volimo, ili mrzimo?
Primjenite na tu dilemu budističku četverostruku negaciju!
Nijedaj odgovor nije točan. Pa zato predodžba o Jinu i Jangu nešto govori. Pri tome, kako je Braco Jang, muško, ja sam Jin, žensko, kako sam vam rekla u svojim božićnim propovijedima. (Naravno, zapravo smo oboje i muško i žensko;odnosno nijedno; odnosno, četverostruko ne.)
Zar zaista mislite, da je ono što je suprotno ljubavi, mržnja? Promislite malo: ako ste istinsku ljubav osjetili, zar nije činjenica, da se ona lako pretvori u mržnju kada se osjeti iznevjerenom? Dapače, da je u praksi često teško razlikuje o čemu se radi? Kada iz čiste ljubavi nekoga daviš?
Eh, pa svako danas zna nešto malo o psihonalizi, da shvati, kako je ljubav i mržnju često teško razlikovati i da jedna zapravo skriva drugu!
Nisu ljubav i mržnja suprotnost; nego je ljubav/mržnji suprotno najsrašnije Zlo, koje podjednako i Mene i Bracu užasava: Ravnodušnost.
A recimo, uzmimo vas Hrvate i Srbe, mrzite li se? Ma dajte molim vas, tko vam to vjeruje! Pa rijetki su takvi strastveni ljubavnici kao što ste vi, opsjednuti jedni drugima, ne možete jedni bez drugih! Evo uzmite bilo koji broj "Hrvatskog slova" ili "Fokusa", gdje pišu Hrvatine, pa ćete lako vidjet, da bez Srba oni ne mogu zamisliti život! (I bez Tita, također.) Srbi su njihovi pedofili, koje mrze; Srbi su neumrla ljubav koja im daje smisao života.
Ta pomiješanost svega, ta beskonačnost koja je veća od beskonačnosti (što je izludilo stare Grke, kada su shvatili da je drugi korijen iz dva iracionalan broj) to je ona tama, u kojoj vi neizbježno morate živjeti. U kojoj vam ja, Lučonoša, donosim iskrice svjetlosti.
Htio sam vam zapravo govoriti danas nešto o Lazaru i o bogatašu, priča koju donosi Evanđelje po Luki ali hajde, da ovdje prekinemo! Ostavit ću tu temu (ovo je sve zapravo uvod!) za slijedeću nedjelju. Dosta za danas, mislim, ipak je ovo samo blog, ne teološki fakultet! :)
E, dodajem za Sestru Lovel: pisat ću jednom i o Judi iz Kariota, obećajem!
Post je objavljen 05.03.2006. u 11:28 sati.