Marketing
Južine i ciklone...Jadi mladog meteoropata Vol. 2
Jučer.
Spavam hodajući.
Spavam od 17 do 19.
Spavam od 22 do 6.30.
Jutros mobitel zvoni.
Pošaljem ga u rodno mjesto iako sumnjam da ga ima.
Dižem se, još uvijek spavajući.
U prolazu odvalim mali prst.
Još uvijek žmireći glasno opsujem.
Ulazim u kupaonicu.
Na štoku odvaljujem rame.
Više nemam volje ni psovati.
Palim svjetlo, stajem ispred ogledala i otvaram oči...
AAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAA...
Iz ogledala me gleda nekakva raščupana, nevjerojatno blijeda prikaza, ogromnih zelenih očiju.
Nakon početnog šoka, skužim da sam to ipak ja.
Čovječe, kako sam blijeda.
Ovo je vrhunac čak i za mene.
Svaka žilica se vidi.
Pogledavam vrat ima li kakvih čudnih ugriza.
A onda se sjetim da vampiri ne postoje.
I da sam jučer pretjerala sa spavanjem.
I da je prokleta ciklona.
I tako.
U tramvaju me dizalica ne bi digla sa stolca, no čens!
Čak i pod cijenu spaljene guzice (tko izmisli grijajuće stolce!?)...
Post je objavljen 10.03.2006. u 08:13 sati.