Iako živi sama, nerado prima goste i pokazuje izrazitu nesklonost ideji da počasti društvo, susjeda Klopotec nije sasvim samoživa i sebična osoba. Uvijek kad se sretnemo odzdravi mi, a ponekad pita i kako sam. To ne znači da je stvarno zanima moja životna situacija ili, nedajbože, razmišljanja i osjećaji.
Ne. Kupila je nove baterije za slušni aparat i želi ih iskušati. Putem kratkog testa, koji podrazumijeva da na upit odgovorim da sam dobro ili'tak-tak, gura se', a onda ona kvrcne kažiprstom iza uha i nakon što je štedljivo isključila aparatić, nastavlja razgovor oslanjajući se isključivo na vlastite snage.
Na meni je da samo uljudno kimam glavom i upijam dragocjene informacije o njezinim dojmovima o TV-programu, svađama u Klubu umirovljenika, što je jučer skuhala za ručak i kako je to podnijela njezina zubna proteza.
Svakome se ponekad desi da zbog obuzetosti vlastitim problemima zaboravi na pristojnost i kurtoazne laži. Tako sam i ja jednom prilikom na Klopoteckino 'kak ste', iskreno izvalila da me grdno boli noga, jer su me nažuljale nove cipele.
«Pazite, suseda! Tak je i pokojna podstanarka od gospe Žmuklek iz Kljuba umirovlenika, trpela i šepala, jer joj je bilo žal hititi nove špičoke. I znate kaj? Morali su joj otfikariti pol nožnog palca. Dobro, ionak je imala nogu četrdeset pet, pa joj je dost ostalo. Ali nije išla svaki dan na previjanje i onda su joj, radi gangrene, otpilili sve ispod kolena. Sva sreća kaj je šoc od krsne kume delal u zdravstvenom, tak da je brzo dobila protezu. Jako dobru, švapsku. Ali kaj? Sirota je bila nagluha, pa ni dobro čula kak je treba praf zašarafiti. Nego je ona šarafila po svojem, sve dok joj ni otpala, baš dok je prelazila prek tramvajske pruge, a na semaforu je bilo žuto!»
Nakon toga sam dugo izbjegavala gradski prijevoz i sve što me podsjećalo na tramvajske pruge, a osobito susjedu Klopotec. A kad sam je napokon srela, dobro sam pazila što pričam.
Ipak, čovjek se s vremnom opusti i prije dva mjeseca opet mi je pala koncentracija, te sam se neoprezno požalila na želučane tegobe.
«Pripazite, suseda! Šogorica od mojeg nećaka je deset let cuclala Gastale, a onda je ispalo da ima čir na dvanajstercu. I takaj je morala pod nož. Ali kad su je otvorili, našli su joj raka na gušterači, pljućima, crevima, štitnjači i trtici. Čim je čula da ima smetastaze, iti čas je, bogec, opala v depresiju. I hitila se s nebodera!»
Tog sam dana punu kutiju Gastala bacila u smeće i kupila u biljnoj ljekarni med protiv gastritisa.
Više nisam osjetila nikakvih teškoća, sve do prošlog tjedna, kad sam ponovo srela susjedu Klopotec.
Zna da mi je nedavno umro tata, bila je na sprovodu. I što očekuje da joj kažem? Da sam super? Hm, a zašto ne?
«Hvala na pitanju, susjeda», rekoh, «jako sam dobro! Štoviše, izvrsno! Upravo sam primila sjajnu poslovnu ponudu, a jučer sam osvojila mini-usisavač i tri paketa rezervnih vrećica u nagradnoj igri mog omiljenog ženskog časopisa. Osim toga, muž očekuje promaknuće, povišicu i povrat preplaćenog poreza, a blizanke su se fenomenalno plasirale na dječjem štreberskom kvizu 'Sve znam – ništa ne razumijem'. Baš nam je krenulo!»
«Lepo, lepo. Kad se čoveku v nečem posreči, takaj se i u drugome. Ni tak dugo da sam čula za sestričnu od susede Špiček kak je dobila na lotu. I zamislite, taj tjedan njezinom mužu su isplatili odštetu iz osiguranja, kaj je čekal dva leta, otkad se popiknul na ležećeg policajca, pa mu je nos ostal spigani. Čim su dignuli novce, isti čas su kupili auto-praonu od vlasnika firme Krade-Trade. Ali kaj? Niš ni štimalo. Kad su hteli, za probu, pustiti v pogon – enstelacije su pregorele i sve se vužgalo.Obadva su, siromaki, završili na hitnoj, reš spečeni. A da stvar bude gorša, posle onog natezanja oko spiganog nosa, nisu više plaćali osiguranje!»
Lucy Fair, vaša dopisnica iz Zone sumraka
Post je objavljen 21.02.2006. u 01:41 sati.