Bilo je lijepo i bilo je teško.
Zašto lijepo?
Zato što su voditelji ove emisije to organizirali tako ležerno, a opet u skladu Kuće, da sam se osjećao kao kod vlastite kuće, uz neobavezan razgovor uz kavu.
Iznenadila me i rekcija slušatelja - tek sam, naime, nakon izlaska iz studija saznao da je bila prava telefonijada tijekom emisije, no tada bi sve to trajalo puno duže.
Ono, što me posebno veseli, pala je jedna ideja, o kojoj ne bih sada, tj. barem dok ne bude potvrđena. Ako bude potvrđena, sve ovo za SMA.T dobiva drugu dimenziju, dimenziju koju se nisam ni usudio poželjeti.
Zašto teško?
Zato što mi je cijelo vrijeme na pameti bila mala Karla. Nisam je nikada vidio u živo, no ... nekako sam taj događaj dosta teško primio. Ona je bila i ostala nešto moje ... baš kako sam napisao u predhodnom postu - takva mala i nemoćna napravila je veliku stvar, jer danas potaknuti humanost ... pomalo postaje umijeće.
Danas je humanitarno = prevara.
Zvuči surovo?
Aha, zato što i je surovo - surova stvarnost.
Vjerovali vi meni ili ne, no dati ćemo sve od sebe da, prvo, ostvarimo svoja obećanja Udruzi, a, drugo, da dokažemo kako znak jednakosti, između ova dva pojma, ... ne znam tko ga je tamo stavio, no mi ćemo ga izbiti.
Ono što još mogu reći je da se broj sponzora povećao i da imamo sigurne naznake kako će ih biti još.
Uskoro i podrobnije o njima.
No, ono što je još važnije, a i naša druga zadaća ..........
..... SMA.T neće biti više nepoznanica, SMA.T će oživjeti i SMA.T će živjeti I NAKON koncerta.
To je bitno - I NAKON KONCERTA.
Post je objavljen 26.02.2006. u 23:16 sati.