Marketing
My Romeo and Juliette
Spuštam se niz tvoje ljuto lice, i putem ljubim tvoje suze. Gledam tvoje naborano, izmučeno lice, gledam kako se na jednoj predivnoj nizini stvaraju i nemilosrdno izbijaju planine bijesa. Kao lagani vjetar pokušavam smiriti tu gorčinu, smanjiti bol.
Grlim te. Ja sam nitko i ništa, nema me. Tješim te. Ja sam praznina.
Čuješ li me? Tu sam. Tu pored tebe.
Šake su ti stisnute, vene naborane, nešto te obuzima. Kao da to nisi ti. Kao da je ono što je dugo bilo zakopano, taj strah, taj nemir izbilo na površinu i savladalo tvoje tijelo.
Šake su ti dalje stisnute, i ne daju se.
Oči su ti zatvorene, ne želiš me pogledati. Grlim te. Ja sam nitko i ništa, nema me. Tješim te. Ja sam praznina..
Padneš na koljena. Kao da su se sve te planine sravnale na tlo, kao da si se odjednom predao, odustao. Ležiš na podu, bespomoćan, tup i gotovo umrtvljen.
Dišeš teško, kao da se boriš za zadnji vapaj života. Nedam te, ne puštam te.
Nemoj ni pomišljati da sam sebična, ali ne napuštaj me. Tu sam. Grlim te, tješim.
Čuješ li me? I primiš mi ruku..
Šake su ti se opustile. Oči i dalje zatvorene. Tvoje disanje, lagano, poput tihe molitve, polako završava. Napušta me.
Ali i dalje, tu sam, pored tebe. Grlim te, tješim te. Nemoj ni pomišljati da sam sebična, ne napuštaj me. I dalje, moja ruka je u tvojoj..
Padnem na koljena. Kao da su se sve moje planine sravnale na tlo. Predala sam se.
Ležim na podu, umrtvljena.
Čujem naše disanje, tiho, poput molitve.
Grlim te.
Čuješ li me?
Sad smo nitko i ništa
Sad smo praznina...
Post je objavljen 09.03.2006. u 19:04 sati.