Marketing
...nešto kao ljudska sudbina..
..Neki u životu imaju velik san i promaše ga. Drugi u životu nemaju nikakav san, pa i taj promaše....
Često sam se pitao dok sam stopao prema Vitezu kao gimnazijalac, kakva su to kola koja prolaze sa plavim križom i natpisom Fojnica Bakovići K.M.O.?
Nije baš da su svaki dan prolazila prašnjavom provincijskom cestom ( kod nas kažu pazi "magistralnom"), al si ih mogao vidjeti taman toliko puta da ih zapamtiš i da se pitaš što li ona zapravo prevoze, šta su ti Bakovići??
-Tako sam taj dan kad sam došao kući pitao starog:Tata bolan, de mi reci šta su Bakovići?
-Bakovići,ponovi otac poluglasno u sebi. Sine to ti je jedno mjesto blizu Fojnice.
-A što na nekim kombijima piše velikim slovima Bakovići Fojnica?-upitah ga ja htijući konačno saznati pravi odgovor.
-Tamo ti je sine bolnica, reče otac i nastavi sa jelom.
Ja sam bio zadovoljan odgovorom i nastavio sam jesti pitu i piti kiselo mlijeko koje je to jutro donijla susjeda.Veli da će se u nje pokvariti.
Ove misli,sjena pokojnog oca kako jede, kao i miris pite krompirače blago začinjene biberom su mi prošle kao flesh kroz glavu dok sam sinoć slušao radio i pred sam san onako u polusnu sam čuo stihove pjesme:
...Na morskome plavom žalu gde ćarlija vetrić mio
plavušu sam bajnu snio
o kako sam sretan bio
i dok sam joj govorio
drhtale su usne njene
a u mome zagrljaju
plakala je ljubeć mene
e da mi je jos jedared sresti
da je pitam dal me ona voli
da joj kažem da me srce boli
i da je bez nje
tuzan zivot cijeli...
Pjesma pomalo sjetna i tužna kao i većina ljubavnih, neke melankoličare bi trgnula na tren,one malo veće bi trgnula da otvore jedno oko,romantičari bi možda otvorili i dva...al mene je trgnula toliko da sam ustao,zapeo o trenerku koja je "uredno" ležala na podu i umalo razbio nos..ne iz ljubavnih poriva, nego iz onih nekih drugih, za koje ne znam definiciju..
..Pjesma je nastala kao dio jednog od najvećih filmova ex yu scene "Sjećaš li se Dolly Bel", o kojem ne bih sada puno trošio riječi jer je svakako o njemu već sve rečeno..
Ne znam, Vama koji ste gledali film,je li ostala u sjećanju uloga lika koji je pjevao ovu pjesmu, al u mene je ostao urezan kako po malo čudnoj ulozi koju igra ( blago mentalno zaostalog momka), kako po načinu na koji je otpjevao ovu pjesmu.
Dječački naivnim i sjetnim.
Saša Zorovac ili ti Vlado Kliker u filmu je lik koji je otpjevao tu pjesmu, i kojeg je Kusturica pokupio negdje usput građenja svog filmskog imperija.Nisam čuo da je negdje poslije ostvario neku veću zapaženu uloga al nije ni bitno.Saša je s tom ulogom dotakao zvijezde filmskog ex yu neba. Bilo ga je po novinama, lokalnim mjesnim zadruškim pijankama, ponekom sporednom filmu,tek toliko da se ne izgubi smisao njegove profesije. Čovjek je bio dobar i drag, onako polublesav, zanimljiv kao kolega i sugovornik svim tadašnjim medijskim protagonistima. Slikao se "oba Halida" što bi reko Edo, aludirajući na vrhunac lokalprovincijske popularnosti..
...A danas..
Danas Saša "živi" čekajući konačan kraj ili početak kako hoćete, u BAKOVIĆIMA ..LUDNICI koja se nalazi nadomak Fojnice. Sam u sobi, zamišljena pogleda kako mi kaže susjeda koja je tamo medicinska sestra sjedi po cijele dane u sobi i gleda kroz prozor. Kažu da ga na jedvite jade izvedu u šetnju po lokalnom parku koji je naravno zazidan visokom ogradom. Neka malo bolja verzija zatvora.
Ne voli kako kaže, ničije društvo pa ni ono od susjeda mu bolesnika. U posjetu mu niko i ne dolazi, jer rodbine kao veli nema. Nije da je nema nego ga se odrekla, saznale su lokalne medicinske sestre-tračare, svaki put kad bi neko započeo priču o Saši..
A u rijetke trenutke kada izađe iz sobe kažu da pjevuši poluglasnim već bolesnim i zapuštenim glasom svoju pjesmicu:
"na morskom eplavom žalu"..i svaki put kad je zapjeva, veli susjeda on promijeni boju očiju, kao da mu se vrati onaj sjaj, kako ona kaže, normalni, te otpjeva pjesmu u jednom dahu...pa je opet krene ponavljat...pa opet..pa opet...(a mi shavtimo da je ipak lud)sve dok ga ne vratimo u sobu..
Poslije šetnje obično sjedne na krevet, skupi noge i obavije ih čvrsto rukama te tako sjedi po nekoliko sati..
Sam.Sa sobom i bolešću, zaboravljen i ostavljen od svih sanja svoju plavušu..ili što već..
Ponekad u tu srednjobosansku provinciju zaluta neka gradska novinarska skipa tražeći uvijek priču za naslov, zanemarujući ljudsku bol i patnju, provincijsku privatnost te mir bolesnika. Dođu tamo i traže ekskluzivu.Koga briga za stvarno stanje bivšeg glumca pomračenog uma.
Budu tu par sati, vrzmaju se oko bolnice, nešto slikaju. Pričaju sa mještanima susjedima bolnice. I nestanu.
A on. On i dalje sjedi u sobi, vegetirajući u sobi i pjevušeći poluludim već zapuštenim glasom pjesmu koju ste vjerujem svi bar jenom čuli..
A ja....
Nakon misli o njemu pokušah zaspati, al mi se vrati slika u misli: topao dan, popodnevna žega, miris vruće krompirače, susjedinog kiselog mlijeka i sjena pokojnog oca.. Da, i očeva sjena..
..Znao sam da od sna ove noći nema ništa..
| 16:03 | Komentiraj (22) | Print this! | #
ajme..priče.. ivy ( 27.02.2006. 18:09)
ajoj...em fakat znaš potaknut čovjeka na razmišljanje..nou koment=(....ovaj...nadam se da nije odviše nametljivo ili netaktično ako upitam..a šta je s tvojim tatom?..=)sorry..poZz* (nothing but dirt 27.02.2006. 21:10)
tužna je ljudska sudbina! (lakeisha 27.02.2006. 21:14)
nadam se da nije previše naporno ako te pitam zašto ne mogu pročitati tvoj post jer su ti slova odrezana desno... (LadyK4rMy 27.02.2006. 21:56)
Poznate su te neprespavane noći..Jako, jako lijepo napisano..Baš me uvijek nekako zamisliš.. (DragonFly 27.02.2006. 22:20)
..eh, mogu samo reći da si mi izmamio suze s ovom pričom...što zbog plavog žala i saše, što zbog sjećanja na oca... i moj je "tamo negdje"... (indian woman 27.02.2006. 22:54)
ni ja ne mogu pročitat, odrezana mi slova s desne strane :((( (Viz 28.02.2006. 00:24)
e ti baš znaš pogoditi..pročitala sam priču doslovno u jednom dahu..gotovo da sam mogla osjetiti prisutnost te sjene i miris toga dana...eh da.. (Ina 28.02.2006. 10:03)
ne znam mozda je do previse pjesama u boxevima...sad sam nesto skinuo...pa javite opet ako ne mozete procitati.. tnx na razumijevanju siddarhta (siddarhta 28.02.2006. 10:18)
ok...ovo je fakat super blog...hvala bogu kaj sam na njega naletjela...samo tako nastavi...i jedno pitanje zasto Siddarhta?????...uživaj (LeMavrica 28.02.2006. 15:18)
Zakon blog čovječe. Jadna je ljudska sudbina ponekad. Life sucks and then you die,... Ono što me najviše straši u ovoj rečenici već totalno izlizanoj i pretvorenoj u klišej jest njezina nevjerojatna blizina istini. Kao kad skužiš kako neku situaciju možeš najbolje opisati upravo nekom jadnom babinom poslovicom,...damn,... Fora slike, pozz :) (rosemary 28.02.2006. 15:29)
Super pjesma sa strane od Nirvane. (rosemary 28.02.2006. 15:32)
Heh, rimuje se :) (rosemary 28.02.2006. 15:32)
opet ne može :( (Viz 28.02.2006. 15:52)
izgleda da je to sa slovima na malim ekranima...posto samjana malom ekranu i to se desava.. al evo pokusat cu to nekako popraviti...meni je kuci sve okna LCD 17 inchnom.. i will try again...i hvala na opasci VIZ-))) do citanja-.. (siddarhta 28.02.2006. 18:44)
nisam znala ovo za Sasu... tuzno i zalosno, a jos tuznije sto covjek nema moci da pomogne... a, ti, Siddartha, divno pises i tako zive razglednice citaocu poklanjas - mirisi radoznalog i sigurnoscu ispunjenog djetinjstva, sjene ljubavi roditeljske sto nikada ne prestaje da grije, sjecanja, tuge zbog sudbina ljudskih... pozdravljam te i laku noc zelim... (sjena sjete 28.02.2006. 23:38)
nice post...i slika koja je super povazana s njim.. kao i ostale..u dr postovima.. sve u svemu lijepo otkriće..ovaj blog..)) n.i.c.k.y.y. ( 01.03.2006. 10:45)
...ja ti lipo vidim slova, al od njih mi se odmah plače..... (cvit_s_kamena 02.03.2006. 13:06)
tuzno mi je ovo... (zvoncica 03.03.2006. 13:13)
Jako tužno... (cvet 03.03.2006. 14:23)
...da vrijedi plakati cvite...plakao bi noćima.. ...nego treba gledati naprijed... ..i nisam ovim postom htio prenijeti tugu,nego upozorit na tužne ljudske sudbine..i izmedju redaka apelirati na sve nas, da ne zamaramo glave glupostima..nego da cijenimo ono što imamo dok imamo, a ne onda kada ga izgubimo.. (siddarhta 03.03.2006. 16:01)
aha, to bi bilo super kad bi mogli biti sretni zbog onog sta imamo, a ne zbog onog sta cekamo. ali ne mozemo, zato i jesmo nesretni. kaze isus i skoci u more. (pozelenjela gospa 04.03.2006. 12:35)
Post je objavljen 27.02.2006. u 17:25 sati.