Marketing
Veliki Kabal (1339 m/nv) - Mosor
S obzirom da su nam izbrisana posljednja dva posta na temu Vidove gore i Botaničkog vrta Kotišina, sve koje to zanima mogu ih pronaći ovdje.
A sad nastavljamo s opisom puta po Hrvatskoj planinarskoj obilaznici. Nakon Sv. Jure na Biokovu, na red je došao Mosor. 16.10.2005. smo ispenjali tri vrha - Veliki Kabal (najviši vrh Mosora), Vickov stup i Ljubljan. Od toga su prvi i treći kontrolne točke HPO-a. Tog dana je bilo natprosječno toplo za to doba godine, pa smo na Veliki Kabal (1339 m/nv) stigli kao da smo se uputili na plažu, a ne u planinu. Uspon počinje iz sela Sitno Gornje, koje se nalazi kojih 15-tak km od Splita. Putem se prolazi pored jedinog mosorskog planinarskog doma "Umberto Girometta", koji nosi ime tadašnjeg predsjednika HPD-a Mosor i najzaslužnijeg za izgradnju doma. Dom je inače otvoren svakog vikenda i lijepo opskrbljen, ali se uglavnom nikad ne zadržavam tamo. U planinu idem da bi što više vremena proveo u prirodi i na čistom zraku, a ne zatvorenom, zagušljivom prostoru. Od doma se odvajaju brojne staze, a mi smo tog dana odabrali onu prema Velikom Kablu. Putem smo susreli nekolicinu planinara u silasku, a približavanjem vrhu smo uočili ogroman drveni križ na samom vrhu, kojeg su postavili "mosoraši" obilježavajući 80 godina društva. Po meni to samo nagrđuje izgled samog vrha, ali možete i sami procijeniti na slici, griješim li kad to kažem. Dolaskom na vrh, nastavili smo grebenom prema Vickovom stupu i Ljubljanu (1262 m/nv), gdje nas je dočekala jaka bura. I tad nam je napokon postalo jasno da smo ipak u planini. Izlet je potrajao ukupno 6 sati, a najviše smo vremena izgubili dok sam uvjeravao Zizi da je bura neće otpuhati s Ljubljana.
Debelo Brdo (1044 m/nv) smo osvojili iz drugog pokušaja. Prvi put smo pokušali 11.12.05, ali su nas orkanski udari bure preko vršnog grebena spriječili u tom naumu, pa smo se opet okušali 07.01.06. Ovaj put nam je vrijeme bilo puno naklonjenije, pa smo nakon 2 sata hoda stigli na vrh. Uspon inače počinje iz Klis Grla, točnije zaseoka Mihovilovića, do kojeg se može doći automobilom. Gore smo u kutiji zatekli upisnu knjigu s većim brojem planinarskih imena, koji su dan prije ispenjali Debelo brdo, kao tradicionalni vid novogodišnje proslave među planinarima. Valjda su ove godine imali više sreće u potrazi za bocom šampanjca, koja se zakopava prethodne godine. S obzirom kako često nestaju, postoji opravdana sumnja da ih zečevi iskopavaju i onda se oblokavaju.
Eto, toliko o Mosoru. Četvrtu kontrolnu točku (Kozik) sam već opisao, pa ovim zatvaramo temu Mosora.
Post je objavljen 09.03.2006. u 17:16 sati.