Marketing
Duboko sam povrijeđen...
E pa ovako. Sve je to bilo davne 2005 (bar mislim). Krenuo sam u 1 razred srednje škole. Sad ću malo preskočit. kad sam je prvi ut ugledao znao sam da je to ona, ljubav moga života. Zove se Katarina Marjanović. Sve je bilo genijalno. Ljubili smo se, skoro pa i jebali, mazili, pijuckali hektolitre kave. Sve je bilo genijalno-GENIJALNO. Krenuli nas dvoje u drugi razred, a naša ljubav još veća. Svaki dan smo išli u šetnju gradom. Smijali se ljudima, tračali prijatelje iz razreda... Sve to vrijeme nisam ni znao njenu najveću tajnu-HODA SAMNOM A VOLI DRUGOG. Prije 4 tjedna jedan naš učenik iz razreda se razbolio. Nije ga bilo 3 tjedna. Ona je izgubila sjaj u očima, više se nije crvenila kao prije, oči su joj bile suzne.... Onda se on vratio. U nju je ponovno ušao njen duh. Ponovno se smijala. Ja nisam ništa primjetio. Sve do proklete srijede. Na taj dan moje je srce prestalo kucati, moje se oči prestale smijati, moja kosa prestala rasti. Ispred mojih očiju ona je pala u njegov zagrljaj. Bez imalo obzira bacila je sve one dane i noći koje smo proveli zajedno. Dok sam ja umirao ona je uživala u tuđim usnama. Više nismo razgovarali. S nama je gotovo. Više nismo isti. Ona sretna, ja umirem. Nije moja, njegova je.Zamijenila me kao staru krpu. Sada Goran ljubi crvene obraze, osjeća njenu guzu, njene grudi. Više ne postojim. U njoj je ostalo moje srce, moja duša i moj kurton...ŠMRC!!!!!!
-Ajde ljudi pozdrav. Jebemti bolji sam i od Šekspira. Naravno ovo je samo zajebancija, MOŽDA!? Uživajte
Post je objavljen 09.03.2006. u 16:54 sati.