"Stajala je kao obamrla, znajući da je živa još jedino stoga što joj kuca bilo koje kao da je nalik na zaglušnu glazbu, izbijalo iz nje i ispunjalo cijelo polje. Tlo joj je pod nogama bilo mekše od vode, a brazde joj se učine poput golemih tamnosmeđih valova što se slamaju o obalu. Sva sjećanja, sve misli što ih je imala u svijesti u hipu joj bljesnu pred očima poput tisuća iskrica kakva vatrometa.
Obuze je neka vrsta ludila, prepadne se, ali se uspije pribrati- nekako zbrkano, doduše, jer nikako da se sjeti uzroka svog strašnog položaja. Bolovala je samo od svoje ljubavi i osjećala kako je kroz sjećanje na nju napušta duša, kao što ranjenici u samrtnom hropcu osjećaju kako im život istječe kroz krvareću ranu." (G.Flaubert-Emma Bovary)
Post je objavljen 22.02.2006. u 19:36 sati.